Cavka i sova lektira za skolu Lektirus lektire

Pisac Ezop
CAVKA I SOVA
Bilo je natjecanje u ljepoti i sve su ptice dolazile Zeusu da se podvrgnu
izboru, a Hermes je tumacio njegovu odluku. Prije toga sve one su se
skupljale na rijekama i jezerima i odbacivale loše perje, a bolje cistile.
Buduci da cavka nije imala od prirode nikakve ljepote, skupi kao svoj
ukras ono što je drugima poispadalo. Jedna sova to prozre i oduzme cavci
svoje, a stane nagovarati i ostale da tako ucine. Lišena perja, cavka dode
gola na Zeusovu presudu. Sirota cavka! Mnogi ljudi bi ucinili isto što i ona,
samo bi malo pazili s cijim se perjem kite. Grozno je kititi se tudim
perjem, ali ljudi katkad nemaju drugog izbora! Jer zašto se ružne djevojke
mažu bezbrojnim kremama, odlaze na plasticne operacije, mršave uz
pomoc cajeva...? Zato da bi bile lijepe! One bi i dušu prodale za ljepotu i
uopce im nije stalo do nacina koje koriste da bi preko noci postale
princeze iz bajke. One zapostavljaju sve drugo, misleci kako je ljepota
najvažnija, zanemarujuci moguce posljedice i duhovne vrijednosti...
A osim svega toga, cavka se nije kitila tudim perjem u najužem
smislu rijeci, jer bili su to takoder nedostaci koje se druge ptice odbacile.
Mudra sova koje je ponekad i previše duboko razmišljala malo je postala
ljubomorna na snalažljivost ružne prijateljice koja je bar pred svjetlim
Zeusom željela dokazati da i ona može biti lijepa, pa je sova nagovorila
druge ptice da joj išcupaju perje. Štoviše, ako je pred Zeusa došla gola
znaci da su joj ptice pocupale i njeno vlastito perje.

Povucimo paralelu i uzmimo na primjer Pepeljugu, prašnjavu siroticu u
prnjama. Kad je trebala nabaviti haljinu za bal, miševi su joj uspjeli
donijeti odbacene stvari njezinih bogatih, oholih sestara, i od nekoliko
komada suvišne svile i od par perlica strgane ogrlice, napravili su,
svojim trudom, predivnu haljinu koja je na Pepeljuzi izgledala prekrasno.
No sestre, ljubomorne, kad su vidjele da je sve to ustvari njihovo "smece"
krenule su prema njoj, uzele svaka svoje, ostavile je opet u razderanoj
ružicastoj svili i...

No cavka nema princa, ni dobre vile koja bi se smilovala nad njom.
Ima samo Ezopa koji je njezin postupak protumacio sa posve drugog
stajališta...

Bilješke o piscu:
Ezop (Aisopos, 6.st. prije Krista), grcki basnopisac, rodom iz Frigije u
Maloj Aziji, vjerojatno robovskog podrijetla. Pod njegovim imenom do
nas je došlo oko 400 basni, od kojih su mnoge vjerojatno dodali kasniji
priredivaci. Vješto se koristeci starim temama i spajajuci ih s oštrim
promatranjem ljudi i prirode, Ezop je stvorio basnu kao književnu vrstu,
davši joj oblik dramski komponirane pricice s ponajcešce tragicnim
završetkom i s poucnom poantom, koja je cesto dodana na koncu i u
obliku posebne poruke. Vecina njegovih basni donosi slike iz životinjskog
svijeta - u cemu je njegov najveci broj nasljedovatelja - ali mnogima su
protagonisti i biljke, predmeti, pojmovi, ljudi pa cak i bogovi.
Život je prikazan realisticki vjerno sa svim nepravdama i bespravljima što
u njemu vladaju i po tome Ezopove basne nose u sebi elemente za ono
doba napredne društvene kritike; njihove poruke sadrže realnu filozofiju
covjeka bogata životnim iskustvom, koji cijeni i istice moralne vrline,
ali je ujedno svjestan da u životu i prirodi vlada pravo jaceg i pametnijeg.
Ezopove basne pisane su u prozi jednostavnim i jasnim stilom,
a posebnu im draž daje fini humor kojim su protkane.

Cvrcak i mravi Basne lektira za skolu

Pisac Ezop
CVRCAK I MRAVI
U zimsko su doba mravi sušili žito koje je bilo od vlage nabreklo.
Dode gladan cvrcak i stade od njih tražiti hrane. Mravi mu tada rekoše:
"Zašto ljeti nisi skupljao hranu?" On im rece: "Nisam imao vremena jer
sam krasno pijevao." Nasmijavši se, oni mu rekoše: "Ako si u ljetno doba
svirao, onda zimi pleši."

Ova basna je jedna od najpoznatijih Ezopovih basni,
a govori o posljedici marljivosti i nerada. Mravi su, za svoj marljiv rad
tijekom lijeta, bili nagredeni obilatom zimnicom, a jadni cvrcak nije dobio
ni zrno. On je svojom pijesmom uveseljavao život, bio je na svoj nacin
kreativan i nije se brinuo za buducnost, smatrao je i nadao se da ce ostali
radoholicari ipak biti milosrdni prema njemu. No, pokazalo se da oni
koji su radili i previše cijene svoj dobitak zaraden mukotrpnim radom,
jer tako na neki nacin nadoknaduju divne dane provedene u beskrajnim
kolonama koje se prostiru gdje god se nade nešto jestivo. Na odredeni
nacin shvacam i mrave, jer u ovoj basni nema pozitivnih i negativnih
likova, svi postupaju ispravno, makar bi cvrcak mogao za sretan kraj
dobiti zrno, a za uzvrat odsvirati mravima nešto iz svog bogatog
ljetnog repertuara. Povlaceci paralelu izmedu prirode, mrava i cvrcka,
i naše životne svakodnevnice, u ovoj basni možemo prepoznati i jedan
karakteristican ljudski nacin života. Ako uzmemo da mravi predstaljaju
one radišne i marljive ljude, koji se brinu za svoju buducnost,
za buducnost svoje obitelji i društva u cjelini, onda je cvrcak tipican
predstavnik boemskog umjetnika, zaokupljen samo i iskljucivo svojim
umjetnickim radom i snovima. Na jednoj strani su materijalna dobra,
bez kojih nema gospodraskog prosperiteta i buducnosti niti za pojedinca
niti za društvo u cijelini. Kao njihova protuteža stoje umjetnicka
nadahnuca bez kojih takoder nema života, ali sada onog duhovnog što
svako od nas nosi negdje duboko u sebi, s tom razlikom da je intenzitet i
potreba za takvim duhovnim doživljajima kod svakog razlicit.
Idealno bi bilo kada bi ove dvije potrebe imali medusobnu ravnotežu,
jer bi tada pri nadolasku zime, odnosno neizvjesne buducnosti kada za
odredene stvari može biti i preksano, društvo savršeno funkcioniralo.

Poruka basne:
Radi danas da imaš sutra

Bilješke o piscu:
Ezop (Aisopos, 6.st. prije Krista), grcki basnopisac, rodom iz Frigije u
Maloj Aziji, vjerojatno robovskog podrijetla. Pod njegovim imenom do
nas je došlo oko 400 basni, od kojih su mnoge vjerojatno dodali kasniji
priredivaci. Vješto se koristeci starim temama i spajajuci ih s oštrim
promatranjem ljudi i prirode, Ezop je stvorio basnu kao književnu vrstu,
davši joj oblik dramski komponirane pricice s ponajcešce tragicnim
završetkom i s poucnom poantom, koja je cesto dodana na koncu i u
obliku posebne poruke. Vecina njegovih basni donosi slike iz životinjskog
svijeta - u cemu je njegov najveci broj nasljedovatelja - ali mnogima su
protagonisti i biljke, predmeti, pojmovi, ljudi pa cak i bogovi.
Život je prikazan realisticki vjerno sa svim nepravdama i bespravljima što
u njemu vladaju i po tome Ezopove basne nose u sebi elemente za ono
doba napredne društvene kritike; njihove poruke sadrže realnu filozofiju
covjeka bogata životnim iskustvom, koji cijeni i istice moralne vrline,
ali je ujedno svjestan da u životu i prirodi vlada pravo jaceg i pametnijeg.
Ezopove basne pisane su u prozi jednostavnim i jasnim stilom,
a posebnu im draž daje fini humor kojim su protkane.

Carevo novo ruho lektira za skolu

HANS CHRISTIAN ANDERSEN
Kratki sadržaj:
U jednom je gradu živio car poznat po tome što je najviše volio
lijepo, novo ruho, te je sav svoj novac trošio samo na to da se lijepo
obuce, dok je sve ostale carske dužnosti u velikoj mjeri zanemarivao.
Saznavši za tu neobicnu carevu strast u grad su pristigli varalice koji su
tvrdili da mogu istkati najljepše ruho na svijetu, ali tako neobicno ruho da
ga mogu vidjeti samo oni koji su nadasve sposobni i pametni. Polakomivši
se za novim ruhom car je narucio da mu se istka to neodoljivo lijepo ruho,
platio je varalicama velike novce i živio u išcekivanju novog ruha.

Podanici kao podanici, vidjevši da od tog ruha nema ništa, a bojeci se za
svoj položaj i carsku milost nisu se usudivali glasno izreci svoja saznanja
da ruho ustvari ne postoji. Tako i car, bojeci se da ne ispadne glup i
nesposoban, nije niti samom sebi priznao da ne vidi ruho, obukao ga,
i ponosan na njegovu ljepotu izašao pred svoje podanike i gradane.
"Nitko nije htio priznati da ništa ne vidi, jer bi time pokazao kako nije za
 svoju službu ili kako je veoma glup."

Jedino je djecak sa svojom iskrenošcu i nevinošcu viknuo kako car
nema ništa na sebi od cega je car protrnuo ali ipak odluci da ostane
u povorci do kraja, "a komornici i dalje nošahu skute kojih nije bilo".

Analiza likova:
Car je samodopadni vladar kojemu nije bilo stalo do vodenja svoje
zemlje, vec su mu njegove privilegije koristile samo za zadovoljavanje
svojih strasti za lijepom odjecom. Pri tom je bio isuviše ponosan na
dužnost koju je obnašao te niti u izvanrednim okolnostima nije htio
priznati samom sebi da je u biti nesiguran i nesposoban vladar.
Svoju nesposobnost nadoknaduje gomilanjem odjece, jer se jedino na
tom polju osjeca dovoljno sposoban. Okružen je licemjernim podanicima,
koji bojeci se za svoj položaj i status, podržavaju tezu o "lijepom" ruhu,
s cime zadržavaju svoj položaj savjetnika u carskim dvorima i dokazuju
svoju pamet i mudrost. Nasuprot svih licemjernih i castohlepnih likova
stoji dijete sa svojom djecjom iskrenošcu i nevinošcu, koje jedino ima
hrabrost na glas reci istinu o carevom ruhu.

Varalice su lukavi, pokvareni i vrlo sposobni glumci i pantomimicari,
koji su znali i uspjeli iskoristiti ljudsku slabost u svoju korist.
Svjesni da je covjeku potrebna potvrda njegove mudrosti i pameti,
oni igraju na tu kartu, dokazujuci pri tom da ljudskoj gluposti nema kraja.

Analiza stila pisanja i jezika djela:
Ova bajka je namijenjena maloj djeci te je zbog toga
pisana jednostavnim stilom i jezikom, koji oni mogu razumjeti.
Odlikuje se svim epskim elementima, pisana je u prozi, ima fabulu i
možemo je svrstati u sveobuhvatnu podjelu književnih rodova.

Bilješke o piscu:
Hans Christian Andersen (1805. - 1875.) je danski književnik,
sin siromašnog postolara koji je proveo djetinstvo u bijedi,
prepušten sam sebi i svojoj mašti. Izbjegavao je školu,
pa je s redovitom obukom poceo kasno, kad je sa 14 godina došao u
Kobenhavn. Kasnije mnogo putuje po Europi i Americi. Godine 1827.
objavio je svoju prvu pripovijest, a zatim 1829. i putopis "Pješice od
Kanala Holmen do istocne tocke Amagu", pa niz lirskih pjesama,
melodrama, romana itd. Svoj pravi izraz našao je tek u bajkama kojima
je stekao svjetsku slavu i priznanje. Bajke, bilo da su uzete iz vilinskog
svijeta, pucke predaje, bilo da pripovijedaju o jednostavnim ljudima i
stvarima svakidašnjice, zapravo su slike života s njegovim dobrim i lošim
stranama. Odlikuju se humanošcu, prostodušnošcu i mudrošcu,
a prožete su profinjenim osjecajem pjesnika za neiscrpive ljepote svijeta.
Njegova ostala dijela su: "Melodije srca", "Fanazije i skice", "Vinjete",
"Dvanaest mjeseci", "Agneta i vilenjak", "Improvizator", "O.T.",
"Samo guslac", "Mulat", "Slikovnica bez slika", "Maurka",
"Pjesnikov bazar, "Nove bajke", "Sabrane bajke i price", "Ahasver",
"Dvije baronese", "U Švedskoj", "Bajka mog života", "Biti ili ne biti",
"U Španjolskoj", "Posijet Portugalu", "Sretni Peer" i "Bajki i prica".

Vrsta djela:
Bajka

Mjesto radnje:
U velikom gradu

Vrijeme radnje:
Kao u svim bajkama, prije mnogo godina.