Srebrne Svirale ragutin Tadijanovic Lektira za skolu Lektirus

DRAGUTIN TADIJANOVIĆ: SREBRNE SVIRALE

Bilješke o piscu:
Dragutin Tadijanović rođen je u Rastušju, kod Slavonskog Broda, 4. studenog 1905. u siromašnoj i brojnoj obitelji. Osnovnu je školu polazio u Podvinju, susjednom selu, pješačeći svakog dana po nekoliko km. Te je rane đačke dane poremetio prvi svjetski rat koji je odmah odvukao oca na frontu. U tim godinama, kao desetogodišnji dječak, doživio je prvi susret s gradom. Gimnaziju je polazio u Slavonskom Brodu. Prve je četiri godine pješačio od Rastušja do Slavonskog Broda, svaki dan oko petnaest kilometara. Zatim je godinu dana stanovao u brodskom samostanu, a jednu godinu kod nekog građevinskog poduzetnika kao podučavatelj njegovih sinova i kćeri, pa opet jednu godinu pješačio svakoga dana iz Rastušja u Brod i natrag. Sveučilišni je studij započeo 1925. na Gospodarsko-šumarskom fakultetu u Zagrebu, a 1928. g. prešao je na Filozofski fakultet na kojemu je kasnije i diplomirao. U proljeće 1953. izabran je za izvanrednog, a 1965. za redovnog člana Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Tadijanović je počeo pisati pjesme vrlo rano: u trećem razredu gimnazije, u trinaestoj godini svog života, a sačuvao je samo one koje je napisao potkraj 1920. i kasnije.



O njegovoj poeziji:

Poezija Dragutina Tadijanovića, živog klasika i prvaka hrvatskog

pjesništva, javlja se iz dubokog punog doživljaja, i kada se pjesnik vraća u

rano djetinjstvo i mladićke dan zarobljen bojama zavičajnih pejzaža i

melodijom svoje Slavonije, i kada u stihovima, na svoj način, poetski

ispisuje kronologiju svog života na putovima izvan zavičaja. Njegove su

pjesme osebujna ugođaja, slobodna stiha, dojmljive u svojoj sažetosti.



Uspomene

 - Lirska pjesma koja nam govori o ljubavi

 - Metaforičkog je značenja

 - Tema: Pjesnikovo sjećanje na svoju ljubav

 - Metafore – “Jesenas sam ostavio

                     Sedam zrelih jabuka

                     Da uvenu na granama,

                     Neuzbrane.”

 - Personifikacija – “... a kad bi večer raširila crna krila...”

 - Pjesma je bogata epitetima – zrelih, neuzbrane, bijeli...

 - Stih je slobodan, deveterac, tužna je ugođaja.

 - Ritam je spor, polagan.





Pustoš

 - Lirska pjesma

 - Misaona (kontemplativna) pjesma.

 - Tema: Usamljenost

 - Pomalo turobna ugođaja.

 - Preneseno značenje pjesnikove osamljenosti i tuge:

              “Nigdje nikog nema:

               Ni čovjeka, ni ptice.

               ... pusto mi je srce

               i žalosno lice.”

 - Metafora – “prolazim kroz tišinu”.

 - Pjesma je sastavljena od tri kitice: dva dvostiha i kitice od jednog stiha.

 - Slobodan stih bez rime.



Vraćanje u noć

 - Sretna ugođaja

 - Tema: Sjećanje na slike iz djetinjstva: povratak kosaca u predvečerje

 - Kratka, ali snažna pjesma

 - Pjesma je bogata epitetima – sivim, oštre, tamnim...

 - Metafore - “noseći miris...; oštre im kose zaspale preko ramena...”

 - Nostalgična je ugođaja, stih je slobodan, četverostih ili katrena,

   nema rime.



Kada prolaziš iznenada

 - Lirska pjesma

 - Tema: Ljubav jednoga mladog para (pjesnika i djevojke)

 - Sastavljena je od tri pjesničke slike:

 - U prvoj pjesničkoj slici pjesnik nam govori svoje osjećaje prema jednoj

   djevojci

 - U drugoj pjesničkoj slici pjesnik susreće anđela koji korača i smiješi mu

   se (preneseno značenje)

 - U trećoj pjesničkoj slici pjesnik opisuje anđela

 - Pjesmu sam doživio kao neostvarivu ljubav

 - Pjesma je bogata epitetima – iznenada, brzo, nestašno, veselo, sitno...

Dojam o djelu:

Mislim da se Tadijanović potrudio približiti elementarnom i izvornom

lirskom izrazu, napustivši sve obveze u stihu: težište je stavio isključivo

na pjesnički ritam u poetskom rasporedu riječi i građi rečenice.

Po tome je najviše svoj, a istodobno i moderan pjesnik koji pronalazi

nove, neotkrivene izražajne mogućnosti.