TRI MEDVJEDA I GITARA pisac: Ljudevit Bauer

U Bukovoj šumi je živio medvjed Bruno sa svoja tri sina. Zato što je već bio star i nije se mogao brinuti za obitelj, njegovi sinovi su preuzeli tu brigu. Najstariji si Bukalo bio je vrstan ribolovac koji je lovio ribe golim rukama. Srednji sin Mrgud bio je zadužen za prikupljanje meda, kojim bi hranio obitelj. Najmlađi sin Bero, nije bio spretan ni u lovu, ni u sakupljanju meda, no obitelj je uveseljavao pričama i dogodovštinama.
Jednog dana dogodila se nesreća Bukalu, ozlijedio je šapu u ribolovu. Neduno zatim i srednji sin Mrgud je nastradao. Tražeći med je razljutio pčele koje su mu izbole cijelu njušku. Čekajući da se oporave, našli su gitaru u šumi i donijeli je kući.
Sada je došao red na najmlađeg sina Beru da prehrani obitelj. S obzirom da nije bio vrsta u prikupljanju hrane, Bero je odlučio uzeti gitaru u ruke i svirati. Svirao je tako lijepo da su uskoro sve životinje iz šume počele dolaziti i slušati Beru. Naravno, gosti nisu dolazili praznih ruku, kao nagradu za Beru su donosili meda i ribe.
Tako je Bero pokazao da, bez obzira što nije talentiran za prikupljanje hrane, svojim drugim talentima može činiti dobro i prehraniti obitelj.

Vrsta djela: Pripovijetka za djecu
Vrijeme radnje: Nekada davno
Mjesto radnje: Bukova šuma
Likovi: Medvjedi Bruno, Bukalo, Bero iMrgud
O piscu:
Ljudevit Bauer književnik, urednik i prevoditelj, rođen u Sisku 1944. godine. Diplomirao je slavistiku u Zagrebu, a školovanje nastavio u Bratislavi i Pragu. Prvo prozno djelo mu je bilo objavljeno pedesetih godina na Radio Zagrebu, dok je za prvu tiskanu priču, 1973. godine dobio Politikinu nagradu.
Značajnija djela: pripovijetke za djecu Parnjača Columbina (1979), romani Trag u travi (1984), Trik (1985), Kronika porodice Weber (1990), Biserje za Karolinu (1997).. Dobitnik je više književnih nagrada, a vodi i Školu kreativnog pisanja.

MALE PRIČE O VELIKIM SLOVIMA pisac: Zvonimir Balog

Ah ta abeceda! Toliko muke naučiti sva slova za đaka prvaka. Još k tome i po redu. No pomoć stiže iz školske lektire za prve razrede. Zvonimir Balog u Malim pričama o velikim slovima na djeci zanimljiv način nudi najjednostavniji način za upamtiti sva slova redom po abecedi. Slovo A npr. ima uvijek raširena noge i na trbuhu prekrižene ruke i njega svatko mora da kaže kad liječniku jezik pokaže. Slovo B naravno ima dva trbuha, jedan manji drugi veći. Slovo C se savilo poput pereca da ga lakše upamte djeca. Slovo Č ima oblik lončeva uha na kojem sjedi muha. Slovo Ć je kao savijen crv. Slovo D početno je slovo mnogih lijepih imena. Kada slovu D slovo Ž
navrati nastane DŽ. Luk i strijelu kada razapnete nastane Đ. Slovo E izgleda kao češalj s tri zuba. Ako i donji zub otpadne nastat će slovo F. Slovo G je kao C s grančicom preko C. H je sastavljeno od tri slova I, dva uzdužna i jedan poprijeko. Slovo I najtanje je od svih. J je naravno kao štap okrenut naopačke. K je kao kljun. L je za lisicu, lutku, loptu i list. LJ je kada se L i J zaljube. M npr. nastati može kada se dva A bez ruku slože. N je za noge, ništa, naranču i nos. NJ je kao bračni par N i J. O već svi znaju kao najokruglije slovo. Kada D dobije nogu nastane P. Ako tom P dodamo donju nogicu nastane R. S je savijeno poput zmije. Š šuška kao lišče. Jedno se I razboljelo i drugo I na glavi ponijelo i tako je nastalo T. U je slovo kojim se glasaju krave kada telefoniraju da im je nestalo trave. Slovo V je A izvrnut naopačke. Z je kao zmija, a Ž je naravno za žabu.
O piscu:
Zvonimir Balog rođen je 30. svibnja 1932. godine u Svetom Petru Čvrstcu blizu Križevaca. U Zagrebu je završio Školu primijenjenih umjetnosti i Pedagošku akademiju. Studirao je pedagogiju. U životu je radio puno poslova, a neki od njih su: administrator, pipničar, dekorater, nastavnik, predavač na Pedagoškoj akademiji, urednik časopisa, televizijski urednik i drugo. Osim što je pisac, on je slikar, kipar i ilustrator. Napisao je šezdesetak knjiga za djecu i odrasle, a i autor je nekih antologija.

U teoriji književnosti i književnoj kritici Zvonimir Balog smatra se utemeljiteljem suvremene hrvatske dječje poezije. Zvonimir Balog najnagrađivaniji je hrvatski dječji pisac. Višestruko je nagrađivan svim poznatim književnim nagradama. Književno djelo Zvonimira Baloga poznato je i čitateljima izvan Hrvatske. Tekstovi su mu prevedeni na devetnaest jezika.

PALE SAM NA SVIJETU pisac: Jens Sigsgaard lektira

Jednoga dana Pale je ustao vrlo rano. Izvukao se iz kreveta i pošao u maminu i tatinu sobu. Iznenadio se vidjevši da su njihovi kreveti prazni. Vratio se u sobu, umio se i odjenuo. Sišao je na ulicu, na igranje. Znao je da ne smije sam silaziti na ulicu, ali mame i tate nije bilo kod kuće i on ih je pošao potražiti. Na ulici pred Palinom kućom stajao je tramvaj bez vozača. Ušao je u mljekarnicu, ali i ona je bila prazna. Pale je shvatio da je sam na cijelom svijetu.

Ušao je u slastičarnicu i osladio se mliječnom čokoladom. Nakon toga
je ušao u prodavaonicu voća i pojeo dvije banane. U džep je stavio i dvije naranče; dobro je znao da se to ne smije, ali sada kada je bio sam na cijelom svijetu, mogao je što je poželio. Ponovno se našao na ulici i ugledao nova tramvajska kola broj dva s prikolicom. Kako je Pale tramvaje volio više od svega, sjeo je na vozačevo sjedalo i počeo micati ručke. Tramvaj je krenuo niz ulicu, a Pale se prestrašio. Stavio je na glavu vozačku kapu, ali mu je bila prevelika. Pale je bio sretan što može raditi sve što hoće i što je sam na cijelom svijetu. Na trgu je stajao drugi tramvaj, ali Pale nije znao zaustaviti kola. Naletio je na tramvaj što je stajao na tračnicama i odletio na pločnik. Na svu sreću, nije se ozlijedio. Ušao je u banku i uzeo punu vreću novca. Pjevao je od sreće, ali uskoro je shvatio da mu novac ništa ne znači. Shvatio je to kad je u trgovini htio kupiti mali nožić. Zato je razbacao sav novac po ulici. Prolazeći ulicama Pale je naišao na novi crveni vatrogasni automobil. Ušao je u njega i pokrenuo ga. Upalio je i sirenu, ali nigdje nije bilo nikakvog požara. Pale se više nije bojao. Kad je Pale prokrstario cijeli grad vatrogasno vozilo se zaustavilo. Ostalo je bez goriva. Krenuo je u park i unatoč zabrani hodao po travnjacima. Na dječjem igralištu malo se razočarao jer nije bilo nikoga s kim bi se ljuljao. Pomislio je kad bi barem tamo bili Kristina ili Pavao. Pošao je do kinematografa, ali u dvorani je bio mrak i nisu se prikazivali filmovi. Već je ogladnio pa je pronašao hotel i ušao u kuhinju. Pokušao je skuhati krupicu, ali bila je zagorjela i pretvrda tako da je nije mogao jesti. Jadni Pale je tako ostao gladan. Nije se više veselio što je sam na svijetu. Zaželio se mame i tate te sjeo u neki automobil i pošao ih tražiti. Stigao je u zračnu luku, popeo se u zrakoplov i poletio. Letio je visoko, visoko sve dok nije udario u Mjesec. Pale je padao, padao duboko prema Zemlji. Onda je kriknuo i shvatio da se nalazi u svom krevetu. Upravo se probudio i shvatio da je sve bio samo san. Došla je njegova mama zabrinuta zbog dječakovog plača. Pale joj je ispričao cijeli san i priznao da je dobro što je sve to samo sanjao jer mu je već dosadilo biti sam na cijelom svijetu.
Vrsta djela: Priča za djecu
Vrijeme radnje: neodređeno
Mjesto radnje: nepoznat grad
Likovi: Pale i njegova majka