Jednoga dana Pale je ustao vrlo rano. Izvukao se iz kreveta i pošao u
maminu i tatinu sobu. Iznenadio se vidjevši da su njihovi kreveti
prazni. Vratio se u sobu, umio se i odjenuo. Sišao je na ulicu, na
igranje. Znao je da ne smije sam silaziti na ulicu, ali mame i tate nije
bilo kod kuće i on ih je pošao potražiti. Na ulici pred Palinom kućom
stajao je tramvaj bez vozača. Ušao je u mljekarnicu, ali i ona je bila
prazna. Pale je shvatio da je sam na cijelom svijetu.
Ušao je u slastičarnicu i osladio se mliječnom čokoladom. Nakon toga je ušao u prodavaonicu voća i pojeo dvije banane. U džep je stavio i dvije naranče; dobro je znao da se to ne smije, ali sada kada je bio sam na cijelom svijetu, mogao je što je poželio. Ponovno se našao na ulici i ugledao nova tramvajska kola broj dva s prikolicom. Kako je Pale tramvaje volio više od svega, sjeo je na vozačevo sjedalo i počeo micati ručke. Tramvaj je krenuo niz ulicu, a Pale se prestrašio. Stavio je na glavu vozačku kapu, ali mu je bila prevelika. Pale je bio sretan što može raditi sve što hoće i što je sam na cijelom svijetu. Na trgu je stajao drugi tramvaj, ali Pale nije znao zaustaviti kola. Naletio je na tramvaj što je stajao na tračnicama i odletio na pločnik. Na svu sreću, nije se ozlijedio. Ušao je u banku i uzeo punu vreću novca. Pjevao je od sreće, ali uskoro je shvatio da mu novac ništa ne znači. Shvatio je to kad je u trgovini htio kupiti mali nožić. Zato je razbacao sav novac po ulici. Prolazeći ulicama Pale je naišao na novi crveni vatrogasni automobil. Ušao je u njega i pokrenuo ga. Upalio je i sirenu, ali nigdje nije bilo nikakvog požara. Pale se više nije bojao. Kad je Pale prokrstario cijeli grad vatrogasno vozilo se zaustavilo. Ostalo je bez goriva. Krenuo je u park i unatoč zabrani hodao po travnjacima. Na dječjem igralištu malo se razočarao jer nije bilo nikoga s kim bi se ljuljao. Pomislio je kad bi barem tamo bili Kristina ili Pavao. Pošao je do kinematografa, ali u dvorani je bio mrak i nisu se prikazivali filmovi. Već je ogladnio pa je pronašao hotel i ušao u kuhinju. Pokušao je skuhati krupicu, ali bila je zagorjela i pretvrda tako da je nije mogao jesti. Jadni Pale je tako ostao gladan. Nije se više veselio što je sam na svijetu. Zaželio se mame i tate te sjeo u neki automobil i pošao ih tražiti. Stigao je u zračnu luku, popeo se u zrakoplov i poletio. Letio je visoko, visoko sve dok nije udario u Mjesec. Pale je padao, padao duboko prema Zemlji. Onda je kriknuo i shvatio da se nalazi u svom krevetu. Upravo se probudio i shvatio da je sve bio samo san. Došla je njegova mama zabrinuta zbog dječakovog plača. Pale joj je ispričao cijeli san i priznao da je dobro što je sve to samo sanjao jer mu je već dosadilo biti sam na cijelom svijetu.
Vrsta djela: Priča za djecu
Vrijeme radnje: neodređeno
Mjesto radnje: nepoznat grad
Likovi: Pale i njegova majka
Nema komentara:
Objavi komentar