Trska i maslina Basne ezop Lektira za skolu

Bilješke o piscu:

Ezop (Aisopos, 6.st. prije Krista), grčki basnopisac, rodom iz Frigije u

Maloj Aziji, vjerojatno robovskog podrijetla. Pod njegovim imenom do

nas je došlo oko 400 basni, od kojih su mnoge vjerojatno dodali kasniji

priređivači. Vješto se koristeći starim temama i spajajući ih s oštrim


promatranjem ljudi i prirode, Ezop je stvorio basnu kao književnu vrstu,

davši joj oblik dramski komponirane pričice s ponajčešće tragičnim

završetkom i s poučnom poantom, koja je često dodana na koncu i u

obliku posebne poruke. Većina njegovih basni donosi slike iz životinjskog

svijeta - u čemu je njegov najveći broj nasljedovatelja - ali mnogima su

protagonisti i biljke, predmeti, pojmovi, ljudi pa čak i bogovi.

Život je prikazan realistički vjerno sa svim nepravdama i bespravljima što

u njemu vladaju i po tome Ezopove basne nose u sebi elemente za ono

doba napredne društvene kritike; njihove poruke sadrže realnu filozofiju

čovjeka bogata životnim iskustvom, koji cijeni i ističe moralne vrline,

ali je ujedno svjestan da u životu i prirodi vlada pravo jačeg i pametnijeg.

Ezopove basne pisane su u prozi jednostavnim i jasnim stilom,

a posebnu im draž daje fini humor kojim su protkane.




TRSKA I MASLINA

Trska i maslina se prepirahu o istrajnosti, mirnom držanju i snazi.

Premda je maslina grdila trsku da je slaba i da je lako svaki vjetar

previja ona ne pisne ni riječi. Kad nakon kratka vremena nastane žestok

vjetar, trska, koja se tresla i savijala vjetrovima, lako se spasi, a maslina,

jer im se opirala, bude iskorijenjena i skršena od sile vjetra.

Tako se maslina osramoti jer se ludo ponosila vlastitom snagom.



Trska i malsina predstavljaju dvije djevojke koje nemaju pametnijeg posla

nego ocjenjivati tuđu i precjenjivati vlastitu ljepotu, vjetar je dečko koji ih

želi prozreti i uvjeriti se u stvarnu postojanost i ljepotu. Trska je ovaj put

imala više sreće, fleksibilna i podatna plesala je s vjetrom i prilagodila se

njegovim vratolomnim hujanjima, dok maslina, čvrsta u korijenu kao i u

stavovima, ostala je malo zatečena. Maslina je lijepa, s time se moramo

složiti, ali iako krasna ne smije biti uobražena i toliko samosvjesna.

Trska je pokorno koristila mogućnost savitljivosti, što joj je dar prirode,

uspjela je iako tanka i slabašna, oduprijeti se naletima vjetra.

Ali trska nije nimalo samouvjerena kao maslina i ne zna se zauzeti za

sebe - maslina pak biva iskorijenjena samo zato jer je korijen zakopala

preduboko u zemlju, samo zato jer je bila isuviše tvrdoglava i ponosna,

pa ni njena "smrt" nije baš pravedena. Isto je kao i kod ljudi - pokorni,

poslušni ljudi, bez previše mogućnosti vlastitog izbora savijaju se

usporedno s nadređenim i nastoje biti što bliži onome koji je veći, jači,

koji je na vlasti, a tvrdoglavi i samosvjesni filozofi čvrstog karaktera s

razvikanim činjenicama koje bi im mogle donijeti velike nedaće,

samo za inat čvrsto stoje pri svojim zamislima i tako stradaju...