Cvcak i mravi Basne Ezop Lektira za skolu

EZOP:
BASNE

Bilješke o piscu:

Ezop (Aisopos, 6.st. prije Krista), grčki basnopisac, rodom iz Frigije u

Maloj Aziji, vjerojatno robovskog podrijetla. Pod njegovim imenom do

nas je došlo oko 400 basni, od kojih su mnoge vjerojatno dodali kasniji

priređivači. Vješto se koristeći starim temama i spajajući ih s oštrim


promatranjem ljudi i prirode, Ezop je stvorio basnu kao književnu vrstu,

davši joj oblik dramski komponirane pričice s ponajčešće tragičnim

završetkom i s poučnom poantom, koja je često dodana na koncu i u

obliku posebne poruke. Većina njegovih basni donosi slike iz životinjskog

svijeta - u čemu je njegov najveći broj nasljedovatelja - ali mnogima su

protagonisti i biljke, predmeti, pojmovi, ljudi pa čak i bogovi.

Život je prikazan realistički vjerno sa svim nepravdama i bespravljima što

u njemu vladaju i po tome Ezopove basne nose u sebi elemente za ono

doba napredne društvene kritike; njihove poruke sadrže realnu filozofiju

čovjeka bogata životnim iskustvom, koji cijeni i ističe moralne vrline,

ali je ujedno svjestan da u životu i prirodi vlada pravo jačeg i pametnijeg.

Ezopove basne pisane su u prozi jednostavnim i jasnim stilom,

a posebnu im draž daje fini humor kojim su protkane.



CVRČAK I MRAVI

U zimsko su doba mravi sušili žito koje je bilo od vlage nabreklo.

Dođe gladan cvrčak i stade od njih tražiti hrane. Mravi mu tada rekoše:

"Zašto ljeti nisi skupljao hranu?" On im reče: "Nisam imao vremena jer

sam krasno pijevao." Nasmijavši se, oni mu rekoše: "Ako si u ljetno doba

svirao, onda zimi pleši."



Ova basna je jedna od najpoznatijih Ezopovih basni,

a govori o posljedici marljivosti i nerada. Mravi su, za svoj marljiv rad

tijekom lijeta, bili nagređeni obilatom zimnicom, a jadni cvrčak nije dobio

ni zrno. On je svojom pijesmom uveseljavao život, bio je na svoj način

kreativan i nije se brinuo za budućnost, smatrao je i nadao se da će ostali

radoholičari ipak biti milosrdni prema njemu. No, pokazalo se da oni

koji su radili i previše cijene svoj dobitak zarađen mukotrpnim radom,

jer tako na neki način nadoknađuju divne dane provedene u beskrajnim

kolonama koje se prostiru gdje god se nađe nešto jestivo. Na određeni

način shvaćam i mrave, jer u ovoj basni nema pozitivnih i negativnih

likova, svi postupaju ispravno, makar bi cvrčak mogao za sretan kraj

dobiti zrno, a za uzvrat odsvirati mravima nešto iz svog bogatog

ljetnog repertuara. Povlačeći paralelu između prirode, mrava i cvrčka,

i naše životne svakodnevnice, u ovoj basni možemo prepoznati i jedan

karakterističan ljudski način života. Ako uzmemo da mravi predstaljaju

one radišne i marljive ljude, koji se brinu za svoju budućnost,

za budućnost svoje obitelji i društva u cjelini, onda je cvrčak tipičan

predstavnik boemskog umjetnika, zaokupljen samo i isključivo svojim

umjetničkim radom i snovima. Na jednoj strani su materijalna dobra,

bez kojih nema gospodraskog prosperiteta i budućnosti niti za pojedinca

niti za društvo u cijelini. Kao njihova protuteža stoje umjetnička

nadahnuća bez kojih također nema života, ali sada onog duhovnog što

svako od nas nosi negdje duboko u sebi, s tom razlikom da je intenzitet i

potreba za takvim duhovnim doživljajima kod svakog različit.

Idealno bi bilo kada bi ove dvije potrebe imali međusobnu ravnotežu,

jer bi tada pri nadolasku zime, odnosno neizvjesne budućnosti kada za

određene stvari može biti i preksano, društvo savršeno funkcioniralo.



Poruka basne:

Radi danas da imaš sutra