Skup Marin Drzic Lektira za skolu Lektirus

MARIN DRŽIĆ:
SKUP


Bilješke o piscu:

Marin Držić, najveće je ime hrvatske renesansne književnosti i jedan od najvećih komediografa svjetske književnosti svoga doba. Rodio se 1508. g. u Dubrovniku, u uglednoj i bogatoj obitelji pučana – trgovca, koja je kasnije gospodarski propala. O njegovoj mladosti nema puno podataka. 1538. godine dobio je potporu za školovanje u gradu Sienni, gdje se uključio u život sveučilišta, ali i u kazališni život. Period od 1548. do 1562. kada opet boravi u Dubrovniku, je doba njegovog najplodnijeg književnog stvaralaštva. Umro je 1567. g. u Veneciji. Najpoznatija djela su mu "Novela od Stanca", "Dundo Maroje", "Skup" i mnoga dr.



Mjesto radnje:

Dubrovnik



Vrijeme radnje:

Sredina XVI. st.



Komedija "Skup" obrađuje motiv škrca, a inspirirana je Plautom što je navedeno u prologu: "A komedija, mislite, kakva će bit? Starija neg moj djed i pradjed, starija neg stara komarda, gdje se djeca sad kuplju, starija neg kruh potor, sva je ukradena iz njekog libra starijeg neg je starost – iz Plauta, djeci da ga u skuli legaju."



"Skup" je komedija u pet činova, a sačuvana je u obliku bez završetka.

Sadržaj joj već u prologu otkriva satir:

"Starac će njeki bit koji je našao tezoro u muncjeli i skrio ga u neki ormar pod ognjište – taji da ga je našao. Ima jedihnu kćer, prije hoće kćer ne udat nego joj dati od tezora nesto za prćiju."



Kratki sadržaj:

Skup je pronašao blago u zemljanoj posudi, i u njoj je i dalje čuva, iako živi u krajnjoj oskudici koju trpi i njegova kći Andrijana. U Andrijanu je zaljubljen mladi Kamilo, kojemu majka ne odobrava ženidbu bez miraza. Skup se pak želi riješiti djevojke koja se, po tadašnjem običaju, ne može udati bez miraza. Bez miraza ju pristaje uzeti Kamilov stari ujak Zlati Kum. Kamilo se boji da će se Andrijana udati za Zlatoga Kuma, pa na nagovor sluge Munua glumi smrtnu bolest. Skup, u pripremama za kćerino vjenčanje, sakriva blago u grob u crkvi, no prati ga Munuo koji krade blago. Munuo je zaljubljen u Dživinu služavku Grubu, koju prosi Zlati Kum koji je odustao od vjenčanja kad je vidio Skupovu mahnitost. Skup traži svoje blago, a Kamilo želi Skupu otkriti da su se on i Andrijana zaručili pa mu govori da je njegovo blago, tj. njegova kći, njegova. Skup misli da Kamilo govori o zlatnicima pa ga optužuje za kradu. U međuvremenu Munua otkriva Kamilov prijatelj Pjeric, i dovodi ga pred Kamila, Skupa, Dživa i Zlatnoga Kuma. Tu završava sačuvani tekst komedije.

Nije teško naslutiti da svatko dobiva sto želi: Kamilo Andrijanu, Munuo Grubu, a Skup svoju posudu sa zlatom.



Likovi:

Najvažniji lik je Skup, stari škrtac. On je pronašao zlato te mu je to zlato i blagoslov i noćna mora; sretan je što ga ima, ali se boji da ga netko ne ukrade.



"Ja ne znam sto ću, ja nijesam sikur s ovom čeljadi, ja sam nevoljan čovjek. Ne imat zlato – zlo! Imat ga na ovi način – zlo i gore! Otkle ovo tezoro nadoh, meni se mir izgubi, san me se odvrze, misli me obujmiše, sva zla na mene napadaše, i ne čekam drugo od njega neg da me tkogodi pri njem zakolje. Otkrit ga ne smijem, tajat ga je muka pakljena. A za moje zlo, draže mi je neg duša! Ah ne, da me tko čuje? Nije nikoga! Tko bi muncjelu našao, rekao bi, ulje je ali masline, ali taka stvar; od tezora se nitko neće stavit."



Skup živi bijedno, u hladnoj kuci, bez hrane i bez odjeće. Neprestano ga proganja sumnja da netko ipak zna da on ima zlato, pa ga plaši i ponašanje sugrađana.

"Počeli mi se su persone javljat koje me prije i ne znahu; dobitam da su stogod uzaznali. Šta ćeš, zlatu se svijet klanja. Ma ja da negam i ne imam vode, ubog sam ko uš!"



Skup ima kćer Andrijanu koju želi udati za starijeg Zlatoga Kuma, koji pristaje uzeti djevojku bez miraza. Nova briga mu je vjenčanje, želi sakriti blago da se ne bi otkrilo da nije siromašan kako se predstavlja. Skup sakriva blago u crkvu i divi se svojoj domišljatosti. Uskoro shvaća da mu je blago nestalo te je zamalo poludio od užasa, a Zlati Kum odustaje od ženidbe kad ga vidi takvog. Skupu dolazi Kamilo i govori da je uzeo njegovo blago, misleći na Andrijanu. Skup misli da Kamilo govori o ukradenom zlatu i traži da mu ga vrati.



Glavni junaci ljubavne priče su Andrijana i Kamilo. Oni veoma malo govore, osobito Andrijana.



Ostali likovi su Dobre (Kamilova majka), Zlati Kum (Kamilov ujak), Dživo, Niko, Munuo, Variva, Grube (sluge).



Stil i jezik:

Djelo pruža velike mogućnosti izvedbe na pozornici i tekstom daje mogućnost prikazivanja komičnih likova. U tekstu nema duljih monologa.

Držić piše u prozi, prekidajući tradiciju pisanja isključivo stihom. Služi se svakodnevnim, govornim jezikom, koji unosi svježinu u likove iz stvarnog života. U jeziku prevladavaju mnogi lokalizmi, pa se djelo teško razumije bez rječnika. Mnogo je i stranih riječi iskvarenog talijanskog i latinskog jezika (npr. krudeli – okrutan, diskrecijon – tajna...)