Seljacka buna August Senoa Lektira za skolu lektirus

AUGUST ŠENOA:
SELJAČKA BUNA


Bilješke o piscu:

August Šenoa je rođen 14. studenoga 1838. godine u Zagrebu.

U roditeljsom domu u obitelji češkoga podrijekla stekao je ljubav prema

umjetnosti: Otac mu je rado išao na koncerte i u kazalište, a mati je

voljela književost. Poslje smrti majke 1848. god., svršivši u Zagrebu osmi

razred, odlazi u Pečuh k rođacima gdje završava prvi razred gimnazije

1850. god. Nakon toga se vraća u Zagreb i maturira 1857. god. u

gornjogradskoj gimnaziji, pa upisuje Pravoslovnu akademiju.

Od početka listopada 1859. god. nastavlja pravni studj u Pragu.

Tu ostaje do 1865. godine. Ne položivši na vrijeme određene ispite bio je

prisiljen baviti se žurnalistikom, te se vraća u Zagreb i radi u redakciji

"Pozor". 1868. godine postaje gradski bilježnik. Iste godine vjenčava se sa

Slavom pl. Ištvanić. Postaje ravnatelj hrvatskoga zemaljskog kazališta

1870. god. Njegov prvi roman Zlatarevo zlato izlazi 1871. god.

1873. godine postao je gradski senator i napušta kazalište.

Od 1874. godine do smrti uređuje hrvatski književni časopis "Vijenac".

Umro je 13. prosinca 1881. godine. Ležeći bolestan diktirao je "Kletvu" i

rekao je "Nedajte mi umrijeti, imam još toliko toga napisati".

Najpoznatija djela su mu: "Seljačka buna", "Zlatarevo zlato",

"Prosjak Luka", "Mladi gospodin", "Prijan Lovro", "Diogenes",

"Kanarinčeva ljubovca", "Vječni Žid"i "Zagrebulje".



O Seljačkoj buni:

Svi likovi i događaji potpuno su istiniti pa, osim povijesnh činjenica,

iz romana saznajemo karakter ljudi, odnos kmetova i feudalaca,

i samu borbu - seljačku bunu. Srž romana čini klasni sukob.

Šenoa u romanu osuđuje život i ponašanje niskog plemstva i ujedno

krtizira kolebljive i prevrtljive vladare, te iznosi ideje o jednakosti i

bratstvu svih ljudi. U romanu se odvija više paralelnih radnji:

sukob Heningovice i Tahija, nezadovoljstvo seljaka, nesretna ljubav

između Jane i Đure Mogaića, te ljubav Sofije Hening i Tome Milića.

Šenoa nam iznosi međusobne odnose feudalaca te položaj seljaka koji

predstavljaju društveni stalež i koji su podijeljeni na slobodnjake i

kmetove. Glavni likovi Franjo Tahi i Matija Gubec postavljeni su u

suprotnosti. Matija Gubec je kmet iz Stubice i prvi začetnik bune kojeg su

seljaci kasnije proglasisli za "kralja". Uzok bune leži u socijalnom

problemu a seljaci su željeli samo izmijenjiti odnos s feudalcima,

ali je pobuna shvaćena kao da je protiv plemića.



Franjo Tahi, feudalac, negativan je lik u kojem su skupljene sve

negativnosti feudalaca. Plemići su podijeljeni na dvije protivničke strane.

Na čelu jedne strane je Franjo Tahi uz kojeg su ban Petar Erded i gospar

Alapić.



Na čelu protivničke strane je Uršula Hening koja je na prijevaru izbačena

sa svih posjeda u susjestvu i Stubici, a uz nju stoji Ambroz Gregorijanec,

oženjen njenom kćerkom Martom. U romanu se pojavljuju spletkari,

izdajnici, a njihova je uloga da čine radnju zanimljivom.

Imaju sva obilježja negativnih junaka i pružaju dinamiku radnje romana.



Analiza likova:



Tahi

Plemić krutog mišljenja koji u svom potomstvu nalazi moć i uživanje.

Ne misli na posljedice već mu je cilj da sebi prigrabi što je više moguće.

Ohol je i pohlepan. Jedan je od glavnih krivaca seljačke bune jer je

uzimao od seljaka više nego što je imao pravo. Svojim nasilničkim

vladanjem postaje strah i trepet kraja. Ne zazire ni pred čim znajući da

ima moć te da mu nitko ništa ne može, pa gospodari i onim što nije

njegovo. Šenoa ga je opisao kao malog, ružnog čovjeka, čime je hto

dokazati njegovu zlobu.



Matija Gubec

Cijenjen i poštovan seljanin koji se bori za pravdu i slobodu pod cijenu

smrti. Za razliku od drugih seljaka bio je pismen, pa je čitajući knjige

shvatio da su svi ljudi jednaki i da imaju jednaka prava. Njegov lik je

prototip junaka narodnog stvaralaštva. Njegov fizički izgled upotpunjuje

psihički. Odrešitost i jačina su jasno izražene osobine. Gubec je bio čovjek

sutrašnjice. Njegova snaga je izbijala iz snažnih prsiju i širokogrudno

branila zapostavljene i nemoćne. Kao svaki razborit čovjek pokušao je

nevolje riješiti mirnim putem, razgovorom, ali duh vremena koji ni dan

danas nije savladan i uvriježene klasne razlike nisu priznavale glas jednog

čovjeka.



Šime Drmačić

Snalažljivac koji iz svake situacije izvlači materijalnu korist.

Na njegovom licu Šenoa je pokazao da dobro pobjeđuje zlo jer ga je

neslavan kraj života stajao nasilne smrti, te ga je zadesila u trenutku kad

je okusio najveće blagodati života. On je jedan od glavnih uzroka

neuspeha seljačke bune radi izdajstva i laži koja je ovladala narodom.



Uršula Hening

Žena koja nastoji sačuvati svoje. U borbi za opstanak pretvara se u

nepokolebljivu i hrabru ženu, ali ujedno postaje i nasilna.

Ima promjenjivo stajalište uvijek gledajući u svoju korist.

Šenoa ju je izabrao na temelju povijesnih činjenica za pokretača radnje

romana jer sve počinje nesporazumom oko Stubice i Susedgrada.



Dojam o djelu:

Pisac se zaista potrudio da pronađe i prouči spise o tom događaju.

Njima je ispunio roman mnogim detaljima i tako ga napravio zanimljivljim

čitateljima. Posebno je tečna radnja u prikazu bitaka. Jedan od njegovih

uobičajenih odličnih romana vrlo vjeran stvarnim događajima.