Slavonska suma Osip Kozarac Lektira za skolu Lektirus

OSIP KOZARAC:
SLAVONSKA ŠUMA


Bilješke o piscu:

Josip Kozarac je rođen 1858. g. u Vinkovcima. Teme svojih djela crpio je

iz rodne Slavonije čiju je ljepotu doživio već u djetinjstvu. Boje i zvukovi

slavonskih livada i šuma, potoka i rijeka stalni su predmet njegova

interesa. Sklonost prema prirodi utjecala je na njegovu profesionalnu

orjentaciju tako da je studirao šumarstvo u Beču i kao šumar radio u

različitim slavonskim većim i manjim mjestima. O tim dionicama Josip

Kozarac govori u svojoj "Autobiografiji". U pripovijetki "Slavonska šuma"

Kozarac je dao prekrasne slike šumskog života, biljnog i životinjskog.

Osim pripovijetki među kojima se ističu "Tena", "Biser Kata", "Proletarci"

i "Među svjetlom i tminom". Pisao je romane među kojima je najpoznatiji

"Mrtvi kapitali" u kojemu otkriva nedostatke u društvenom životu,

loše gospodarenje zemljom i pogrešan odgoj i obrazovanje intelektualaca.

U posljednjem periodu života i rada pisao je pripovijetke u kojim je

pokušavao rješavati neke psihološke probleme suvremenog čovjeka kao

što su "Mira Kodolićeva", "Oprava". Umro je 1906. g. u Koprivnici.



Tema:

Piščeva ljubav prema, šumi, Slavoniji i njenim ljudima i običajima.



Likovi:

- Josip Kozarac

- Bartol

- lugari



Kratki sadržaj:

Slavonska šuma je šuma s divnim i visokim stablima. Slavonac voli svoju

hrastovu šumu. On je u njoj kao u svojoj kući. On pozna svaku pticu,

svako drvo i svaki glas. Šuma je oduvijek bila njegovo nepresušivo blago.

Pokraj šume sagradio je kuće, staje i štagljeve, posadio voćnjake i šljivike.

Kada mu zbraniše i zatvoriše šumu on postade siromah, jer mu je ona

pašom odgajala volove, svojim žirom hranila svinje, svojim drvetom dizala

kuće i ograde. Vuk, lisica i kuna davali su mu skupo krzno, a zec i srna

hranu. Tu se dižu veliki hrastovi sa sivkastom korom i brazdama koje teku

duž cijeloga dvadeset metara visokog debla sa snažnom širokom krošnjom

koja ih je okrenula kao stasite junake. Kada vjetrić zapuhne tvrdo glatko

lišće zašapće, zatim zašuti i zašumi. Sa godišnjim dobima šuma se mijenja, a i život u njoj. U proljeće kad se sve oživljuje u šumi je

najpustije. Ptice pjevice su u svojim gnjezdima, po šikarama i i livadama

oko sela. U šumi su samo kos i drozd. Kada dođe ljeto u šumi sve

postaježivlje i raznolikije. Priroda buja, sve je u pokretu. Na jednom visokom brijestu sagradio je orao gnijezdo. Kada su ga ljudi opazili dogovorili su se da će mlade orlove povaditi ili ubiti zato što im je orao ubijao domaće životinje. Nisu mogli ni jedno ni drugo zato što je brijest bio jako visok, a nije imao grana po kojima bi se popeli. Gnijezdo je bilo dobro naslagano tako da ga zrno nije moglo probiti. Ljudima nije ništa drugo preostalo nego da sruše brijest. Dok su jedni rušili drugi su puškama pazili na orla. Odjednom ugledaju orla kako se vraća u gnijezdo i pandžama nosi plijen. Jedan je čovjek pucao u orla. Kako je orao bio ranjen svoj je plijen ispustio i srušio se u šumu. Kad su ljudi pogledali orlov plijen začudili su se jer je to bio jastreb. Kada je brijest bio skoro srušen na njega su doletjela dva čvorka koja su ušla u orlovo gnijezdo. Kada je brijest pao od jakoga udarca čvorci su uginuli. O Ilinju love se divlje patke. Neki lovci gaze po vodi tjerajući patke i pucajući, a neki imaju pse koji im ih donose. Usput se ulovi i koja štuka i šaran. Kada dođe ljeto radi se procjena šuma. Dva lugara, jedan radnik i kolibar Bartol prenoćili su u kolibi koja je ostala iza šumskih radnika koji su preko zime ovdje radili. Procjena je težak posao, a šuma puna komaraca. Kud god čovjek ide tamo i oni idu. Vraćajući se sa teškoga posla očekivali su da će im Bartol pripremiti dobar ručak. Kada su došli u kolibu vidjeli su da im je Bartol pripremio paprikaš. Bio je ukusan, ali crn kao tinta. Bartol nije znao zbog čega je paprikaš crn ali je bio toliko ukusan, a oni gladni tako da su ga jeli i za večeru. Kada su pojeli, Bartol ode u kuhinju i otkrije da je paprikaš crn zbog toga što je zdjele pokrio hrastovinom iz koje je curio tanin crn kao tinta. I tako je spašeno Bartolovo kuharsko umijeće, a društvo ohrabreno da i dalje jede Bartolova jela. Sredinom rujna nastaje važno razdoblje za slavonsku šumu. Šumski trgovci obilaze dijelove šume koje su preko ljeta procjenili i obilježavaju stabla koja će preko zime doći na prodaju. Osim bogatih trgovaca tu su i turopoljci koji prolaze šumom i

procjenjuju urod žira, koji je zbog sječe šume i njegove upotrebljivosti

na sve većoj cijeni. U listopadu počinje lov na srne, a u studenome je

šuma mirna. U to doba sije se žir. Koliko se je stare šume posjeklo toliko

se nove šume treba zasaditi. Na to sijanje izađe čitavo selo.

I dok se uz pjesmu sadi mlado drveće, na drugom kraju žalosno otpada

žuto lišće, a tamo još dalje udara sjekira i ruši se ono što je dvije stotine

godina raslo. I tako je u isto vrijeme na jednom mjestu smrt, a na drugom život. Tko bi nabrojio što je sve šuma u tih dvjesto godina dala, što je sve vidjela i doživjela, što se sve u njoj događalo i što će se dogoditi. To je ta njena tajna, njen čaroban mir