Kad bi drvece hodalo grgor vitez lektira za skolu lektirus

Bilješke o piscu:
Grigor Vitez je hrvatski pjesnik 20. stoljeca. Roden je 1911. godine u Kosovcu u Slavoniji. Osim poezije i proze objavio je u casopisima niz clanaka s podrucja književnosti. Preveo je i neke knjige ruskih i slovenskih pisaca. 1963. g. dobio je nagradu i zlatnu plaketu "Mlado pokolenje".
Umro je 1966. u Zagrebu. Najpoznatija djela su mu: Kad bi drvece hodalo, Sto vukova, Jednog jutra u gaju i Vesele zamke.

Teme:
Teme pjesama su sve što nas okružuje: životinje, djeca, priroda, ljudi
cijeloga svijeta, cvijece, svemir, more, planine,boje...

Najsmješnija i najozbiljnija pjesma:
Najsmješnija pjesma mi je "A zašto ne bi..." u kojoj pisac opisuje jednog djecaka koji rado izmišlja i smišlja. On bi htio da na drvecu usred šume rastu lopte od gume, zašto se ne bi uzgajale takve krave koje same sir i maslac prave i zašto se ne bi napravila sprava za znanje koja se ukopca nocu i prenosi znanje u glavu.

Najozbiljnija pjesma mi je "Što mi se tužio hrast". U toj pjesmi hrast govori o sebi: "Kad mi ljudi dodu blizu, kao da me pogledima grizu. "Žele od njega napraviti krevet, ormar ili prozor, a on bi volio u šumi šumiti,
hladovina biti, vjeverice kriti i ljuljati ptice i gnijezda, i nocu brojati jata zvijezda. Hrast sam osjeca da mu dolazi kraj jer u daljini cuje sjekire i pile, a on bi želio živjeti i koristan u šumi biti.

Interpretacija triju pjesama:
Tri najljepše pjesme su mi: "Dohvati mi tata mjesec", "Tiha, tiha pjesma" i "Maksimir".

U pjesmi "Dohvati mi tata mjesec" sin traži da mu tata dohvati mjesec da i njemu malo sja i da ga dotakne rukom. Tata mu odgovara da mjesec mora na nebu sjati i ne smije se skidati, da mora kod zvijezda biti i put zvijezdama svijetliti. Mjesec mora sjati da pticice mogu spavati, zec vecerati, a mjesec ce od srebrnih niti san isplesti pa da spavaš i ti. Tema te pjesme je želja sina da mu tata dohvati mjesec. Motiv ove pjesme je mjesec. U pjesmi je mjesec prikazan kao svemirsko tijelo bez kojeg ne bi mogli živjeti ni ljudi, ni životinje.



U pjesmi "Maksimir" opisan je život i karakteristike pojedinih životinja. Na vrlo smiješan nacin opisani su likovi majmuna: "Mi majmuni na vas licimo jer covjek je katkad našeg roda samo što na stražnjim nogama hoda. "Mudroj liji u ovoj žici ne daju prici cak ni ptici, kad vidi lastu zazubice joj rastu, a od koke i pure samo joj sline cure. I ostale životinje su opisane vrlo realno kao u prirodi, stihovi se rimuju, a sve je napisano vrlo smiješno. Tema te pjesme je život životinja u Maksimiru. Pjesma mi se svida jer na poseban nacin opisuje životinje koje sam vidjela u Maksimiru.

U pjesmi "Tiha, tiha pjesma" prekrasnim rijecima su opisane životinje,
cvijece, šume, polje i njiva kako snivaju, šumore i spavaju. To rade u bojama i u skladu s prirodom i mjestom gdje žive: "Raznobojne snove sniva cvijece, šuma, polje, njiva. "Tema te pjesme su tihi snovi cvijeca,
šuma, polja i njiva. U pjesmi je opisano kako priroda spava na tih i miran nacin.

Stilska izražajna sredstva:
Usporedbe: Potok je kao šuma zelen.
                 Potok je kao nebo plav. ("Kakve je boje potok?")

Epiteti: Na vrancu konja vijorna repa.
           Malene, mekane, vunene lopte. ("Kvocka vodi svoju djecu u
                                                            šetnju")

Personifikacije: Kad bi drvece hodalo ("Kad bi drvece hodalo")
                       Ovako govori kvocka mama ("Kvocka vodi svoju djecu u
                                                                   šetnju")

Dojam o djelu:
Citajuci ovu zbirku pjesama svaka pjesma mi se svidjela, bila duga ili tek napisana u nekoliko stihova. Pjesme su napisane rijecima koje su razumljive i najmanjoj djeci, a svojim sadržajem svidaju se mladima i starima. U pjesmama ima puno rijeci koje se rimuju i recenica koje se ponavljaju i to kad pisac želi nešto posebno istaknuti. U pjesmama ima puno epiteta, usporedbi, vizualnih slika, akusticnih slika i personifikacije.