Dobri duh Zagreba prepricana lektira Lektirus

Pisac Pavao Pavlicic

Bilješke o piscu:
Pisac je rođen 1946. god u Vukovaru. Spada u suvremene hrvatske prozaike. Profesor je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Knjige su mu prevedene na strane jezike. Radi i kao scenarist, feljtonist i novinar. Posebno mu se ističu romani: ˝Večernji akt˝, ˝Krasopis˝, ˝Koraljna vrata˝, ˝Nevidljivo pismo˝, ˝Škola pisanja˝, ˝Rukoljub˝ i ˝Dunav˝.



Mjesto radnje:

Zagreb



Vrijeme radnje:

Ljeto



Tema:

Zločin



Analiza likova:

Glavni lik – Valentin Knez – prostodušan, uporan, dosljedan, pedantan.

Sporedni lik – Magda – poštena, iskrena, vesela, odvažna, blaga,

                                   privlačna, samopouzdana, cijenjena, neudana.



Kratki sadržaj:

Bio jedan čovjek, bavio se statistikom – Valentin. Volio se baviti ljudima oko sebe. Vodio je evidencije zločina, pogibije, nasilja, pljački. Sakupljao je novine iz svih krajeva zemlje. Pravio je tablice, karte i tomu slične stvari. Na taj način je dolazio do niza podataka. Tako je stekao cijelo blago događaja, zbivanja, povezivanja mjesta i vremena zločina, čak i obilazeći ta mjesta. Tako je slučajno došao do saznanja da postoji pravilnost u pojavljivanju zločina i učestalosti. To sve vodilo je u toliku preciznost, da je mogao po podacima predvidjeti kada i gdje će se zločin dogoditi. Znao je da mu tako nešto nitko neće povjerovati. Zaključio je da je pravilnost u događaju bitna i nužna. Ritam zločina je ritam cijeloga svijeta. Jednog dana čitajući novine, shvatio je, da se ritam poremetio. Ubojstvo se nije dogodilo kako je govorila statistika, čak ni mjesto nije odgovaralo podatcima. Da bi ispravio ritam ubio je svog prijatelja Josipa Jazbeca i počeo pisati novu knjigu koja se zvala ˝Ispravci ritma˝.



Najljepši ulomak:

„Godine napornog i predanog rada nisu mogle a da ne dadu plodove.

 Dakako ne u obliku društvenog priznanja ili slave (jer sve je to još bilo

 njegova tajna) nego u obliku tihe i unutarnje radosti, kao i majstora koji

 završava svoje djelo“.

Dobar dan tata prepricana lektira za skolu Lektirus

Pisac Stjepan Tomas

Bilješke o piscu:
Stjepan Tomaš rođen je 2.1.1947. godine u Novoj Bukovici kod Slatine. Gimnaziju je završio u Našicama, a Filozofski fakultet u Zagrebu. Živi i radi u Osijeku. Objavio je nekoliko romana i zbirki pripovijedaka za odrasle, te omladinski roman " Građani u prvom koljenu ". Njegov prvi roman za djecu "Moljac i noćni čuvar" napisan je 1982. godine, a napisan je na osnovu istoimene, nagrađene radio igre za djecu. "Dobar dan, tata" drugi je Tomašev roman namijenjen djeci. 1987. godine dobio je republičku nagradu "Grigor Vitez".



Mjesto radnje:

Izmišljeni gradić Medarevac u blizini Osijeka,

a dio radnje odvija se i u Stipanovcu i Osijeku.



Vrijeme radnje:

Školski ljetni praznici



Tema:

Problem usvojenog djeteta koji se za rana suočava sa tom spoznajom i njegovo nastojanje da sazna svoje porijeklo.



Pouka:

U nastojanju da ostvarimo životnu sreću i zadovoljstvo valja uvijek odabrati put ljubavi, iskrenosti i poštenja.



Kratki sadržaj:

Već sa desetak godina Dragutin saznaje istinu o svom porijeklu. Od tada se njegov odnos prema pomajci Elviri počinje mijenjati. Nekoliko godina kasnije kad ga je počeo posjećivati djed tj. majčin otac Dragutin je konačno otkrio tajnu svog porijekla. Silno je želio upoznati roditelje. Zaoštreni odnos sa pomajkom Elvirom sve se više produbljuje. No ubrzo stiže prvo veliko razčarenje. Otac ne želi zbog njega dovesti u pitanje odnose u svojoj obitelji i razočarani dječak odluči prikloniti se majci. Jedini lijepi trenutci bili su susreti sa prijateljem Pajom i djevojčicom Belindom u koju je Dragutin bio zaljubljen. Dopisuje se s majkom koja živi u Njemačkoj i ona ga poziva da provedu ljeto zajedno u Splitu. Nakon velike svađe s pomajkom Elvirom dječak odlazi u Split i sastaje se spravom majkom. Ona ga upoznaje sa svojim prijateljem, no predstavlja ga kao sina svoje sestre. Razočarani dječak vraća se pomajci Elviri, a ona ga dočekuje raširenih ruku, puna ljubavi i razumijevanja.





Analiza glavnog lika:

Dragutin Vincetić glavni je lik romana. Rano saznaje istinu o svom porijeklu. Pomno promišlja sve svoje odluke, pa možemo reći da je prerano odrastao. Pati za roditeljima i nikako ne može dokučiti zašto su ga ostavili. Svojoj pomajci Elviri isprva taji posjete ocu no kasnije ih priznaje. U tim je trenucima bio prilično grub, a i sam je toga bio svjestan. Na kraju se ipak bude pravi osjećaji prema pomajci Elviri i on joj se vraća.

Pomajka Elvira dugo pokušava kriti Dragutinu njegovo porijeklo i to sve zbog straha da ga ne izgubi. Kad Dragutin sazna istinu odnosi među njima se mijenjaju, ali samo zbog promjene dječakovog odnosa prema pomajci. Iako duboko povrijeđena, ona kao prava majka sve oprašta i nastavlja

graditi odnose međusobnog povjerenja i razumijevanja. Takav stav

dovodi do za nju sretnog završetka, to jest povratka Dragutina.