Matovilka-zlatokosa lektira za 2-razred

MATOVILKA : pisac: Charles Perrault (Braća Grimm)
Kratak sadržaj:
Jednom davno teko što je zima prošla, ugledala žena kroz prozor kako kod susjede u dvorištu raste matovilac. Nagovori muža da joj ubere malo jer je bila bolesna. Dok je muž brao matovilac ugleda ga vještica čiji je matovilac bio. Ona mu reče da može ubrati koliko hoće, ali da kad im se rodi dijete daga njoj moraju dati. Tako je i bilo, muž i žena dobili su djevojčicu koju su predali vještici . Ona joj je dala ime Matovilka. Djevojčica je izrasla u prekrasnu djevojku duge plave kose pa ju je vještica po prelijepoj zlatnoj kosi nazvala Zlatokosa. Kako je bila porasla, vještica u strahu da je ne napusti sakrije je u jednu kulu u šumi. Kula nije imala ni
prozora ni vrata, jedino vidikovac na vrhu. Svaki dan vještica bi dolazila posjetiti Zlatokosi viknula bi joj: “Matovilko, ustaj ne čekaj, spusti kose da me gore nose”. Jednog dana, mladi kraljević koji prolazio u blizini čuo je prekrasan pjev kako dolazi iz kule. Nije vidi tko to pjeva, samo je čuo glas i odmah se zaljubio. Ostao je u blizini kule nekoliko dan slušajući pjevanje lijepe zlatokose, i jedan dan ugleda vješticu kako se penje po kosi na kulu. Slijedeći je dan i on učini isto pozva Zlatokosu pa mu ona spustila kosu. Popevši se do nje odmah se zaljubi u nju, ali na nesreću vidjela ih je vještica. Kada je mladi kraljević otišao, pozvala je Zlatokosu, popela se gore, odrezala joj je kosu i protjerala je s kule u pustinju. Sutra dan kraljević je opt došao do kule kako bi se popeo do zlatokose, ali umjesto zlatokose vještica mu je spustila kosu, a kad se popeo, ona ga baci s kule. On je pao na trnje i oslijepio. Kad se kraljević osvjesto, pozva svog konja i krenuo je u potragu za Zlatokosom. Nakon duge potrage napokon je našao zlatokosu u pustinji, odmah su se poljubili, od poljupca njemu se vratio vid. Zatim ju je kraljević odveo u svoj dvorac gdje su se oženili a ona mu je rodila dvoje krasne djece i živjeli su sretno do kraja života.
Vrsta djela: bajka
Vrijeme radnje: Nekad davno u rano proljeće
Mjesto radnje: Kula, Pustinja
Likovi: Matovilka, Vještica, Kraljević
Bilješka o piscu:
Charles Perrault bio je francuski pisac rođen 1628. godine, a umro 1703.
Neka od njegovih najpoznatijih djela su: Pepeljuga, Mačak u čizmama i druge. Kasnije su neke njegove bajke prepričali i obradili braća Grimm.

Miš -Prepričana lektira za 2-razred

MIŠ pisac: Božidar Prosenjak
Kratki sadržaj:
Jednoga dana su dječaci uhvatili miša. Stavili su ga u kartonsku kutiju i pokazivali ga svim prijateljima koji žive u susjedstvu. Kako su bili vrlo ponosni na to što su uhvatili miša, nisu se mogli dogovoriti kod koga će miš biti preko noći. Pripovjedač je dao najbolji prijedlog, a to je da miš bude na selu kod njegovog djeda, jer mišu će tamo bit najbolje . I tako pripovjedač donese miša kući, kad je djed vidio miša reče mu da miša odmah nosi van , inače će ubiti miša. Nakon toga Ivica će da proba donijeti miša kući, ali njegova majka se skoro onesvijestila kad ga je ugledala. Zatim je Josip probao ostaviti miša na svom balkonu, ali njegova sestra je
počela vikati, Takođe pokušaj da se miš ostavi kod Filipa u šupi isto propao jer je u šupi živjela mačka. Marijan je mogao miša staviti u svoju smočnicu, ali kako je u njoj držao šunke i sir, nije baš bila dobra ideja. Na kraju su dječaci neznajući što će s njim, odlučili prodati miša. Stali su ispred prodavaonice i čekali kupca za miša. Već je se skoro smračilo kad su shvatili da nitko neće kupiti miša. Tada je Filip rekao da je miš pobjegao iz kutije, ostali dječaci su bili ljuti, ali kasnije su se pomirili s tim znajući da je to za miša najbolje rješenje.
Vrsta djela: Pripovijetka

Vrijeme radnje: Jednog dana
Mjesto radnje: ispred dućana, u kućama likova
Likovi: Pripovjedač, Ivica, Josip, Filip, Marijan
Bilješka o piscu:
Božidar Prosenjak (Kuzminec (Rasinja) kraj Koprivnice, 19. kolovoza 1948.), hrvatski književnik i novinar. Djetinjstvo je proveo u podravskom selu Kuzminec. Tamo je započeo svoje školovanje, nastavio ga zatim u Koprivnici, Parizu i Zagrebu, gdje je diplomirao romanistiku na Filozofskom fakultetu. Zaposlio se u gradu Velika Gorica kao novinar i urednik kulture u listu i na radiju. Godine 1980. pokreće i više od šesnaest godina uređuje biblioteku "Albatros" u Velikoj Gorici. Uređuje časopise Matice hrvatske u Velikoj Gorici i Društva hrvatskih književnika u Zagrebu. Od godine 1984. djeluje kao slobodni umjetnik. Član je Društva hrvatskih književnika i Republičke zajednice samostalnih umjetnika Hrvatske, gdje je niz godina i član upravnih tijela. Objavljuje prozne, pjesničke, dramske i kritičke tekstove u dnevnom i periodičnom tisku, na radiju i televiziji. Surađuje u časopisima za djecu "Modra lasta", "Radost", "Smib", "Zvrk" i dr. Radovi su mu uvršteni u zbornike, antologije, školsku lektiru i školske udžbenike. Neki su mu tekstovi prevedeni na više od 20 svjetskih jezika. Objavio je više knjiga i dobio nekoliko značajnih nagrada za svoj rad.

Božićna bajka lektira za 2-razred

BOŽIĆNA BAJKA pisac: Nada Iveljić
Kratki sadržaj:
U jednom je selu crkvica pogođena granatom. Nad crkvicom vladala je pustoš, nije bilo nikoga, ranjena je i treba je popraviti. Zvijezda Večernjica i stric Mjesec pozvali su šumske životinjice da pomognu obnoviti razrušenu crkvicu. Svi su došli. Načinili su ljestve i noseći kamen po kamen zazidali onu strašnu rupu. Mjesec je želio da radove završe do Božića. Životinjice nisu znale što je Božić, pa im je Večernjica predložila odmor i ispričala im što je Božić. Dok je ona pričala pojavio se borić. Ponudio se da ga unesu u crkvicu i ukrase. Vjeverice su donijele češere i žirove. Netko šapom, netko repom svi
su čistili pod. I zvono je bilo potrgano. Večernjica je zamolila da probude medvjeda iz zimskog sna, da im pomogne podići zvono. On je pričvrstio zvono i otišao dalje spavati zimski san. Kad je osvanuo Badnjak sve je bilo gotovo. Svi stanovnici koji su morali otići zbog rata vratili su se u selo. Zvono je zvonilo na polnoćku. Lepršao je snijeg. Životinjice su ponosno promatrale ljude koji su išli u crkvicu. Bile su sretne što su pomogle slavlju. Crkvica je blistala kao dragi kamen. Večernjica je svima poželjela sretan Božić.
Mjesto radnje:
Hrvatska.

Vrijeme radnje:
Ratno doba.
Ideja:
Kad postoji dobra volja sve se može učiniti za sreću drugih.
Glavni likovi:
Zvijezda Večernjica
Stric Mjesec.
Sporedni likovi:
Ljudi - veseli, kupuju darove
Šumske životinjice - jeleni, srne, zečevi, ježići, krtice, žune, voluharice, sove, medvjed, lisice, vjeverice
Borić
Djed Ivan.
O piscu:
Nada Iveljić rođena je 1931. u Zagrebu, gdje je završila I. klasičnu gimnaziju i Filozofski fakultet. Radila je kao profesorica hrvatskoga jezika i književnosti u gimnaziji i osnovnoj školi, a bila je i urednica časopisa za djecu Radost.
Od 1954. piše pjesme, pripovijesti i dužu prozu za djecu.
Objavila je osam knjiga poezije, zbirke novela 'Crna roda', 'Arijadnina nit' i 'Miljenici svilene djevice', roman 'Bijela kopriva', više od četrdeset knjiga i niz slikovnica za djecu te više igrokaza, radio i TV-igara za odrasle i djecu.
Napisala je mnoge članke u časopisima, a

--> uvrštena je u gotovo 20 antologija. Mladim čitateljima poznata je prije svega kao autorica brojnih knjiga za djecu i slikovnica. Doprinos suvremenoj hrvatskoj književnosti za djecu dala je pričama iz autentičnog dječjeg svijeta s blagim pomakom prema fantastici. Uspješna je bila u kraćem pripovjedačkom žanru za djecu pa su mnoge njezine pripovijesti postale dio školske lektire za mlađu dob.
Nagradu Grigor Vitez primila je 1972. za zbirku priča 'Šestinski kišobran' i 2000. za bajku 'Zemljina dječica', a 1985. nagradu Ivana Brlić Mažuranić za knjigu 'Dođi da ti pričam'
Umrla je 2009 godine u Zagrebu.

POŠTAR ZEKO BRZONOGI pisac: Želimir Hercigonja

POŠTAR ZEKO BRZONOGI pisac: Želimir Hercigonja
Kratak sadržaj:
Poštar Zec zvani Brzonogi, bio je omiljeni stanovnik šume koja se smjestila na rubu grada Karvalana. Radio je svoj posao vrijedno i predano. Poštanski ured je bio u udubini velikog panja. Na sve šumske adrese stizala su pisma ponekad, jedino stari Jazavac nije imao nikog nigdje pa nije ni primao pisma , a ni slao. U blizini Jazavčeva doma živjela je srna Srnika koja je primala najviše pisama od svojih dalekih rođaka i prijatelja. Jazavac je bio zavidan kad je vidio koliko pisama stiže na njenu adresu.
Sve šumske životinje živjele su na adresi: Bjelogorična šuma uz
Karvalan, Druga ljeskova guštara. Na broju jedan je živjela Jarebica, na broju dva Tetrijeb Gluhan, visoko u krošnji javorova stabla. Na broju tri smjestio se Puh, a na tom istom s adresom 3 A Vjeverica. Na broju četiri živjela je obitelj Crvendaća, a na petici Srnika. Šestica je bila dom Sove koja je svoju poštu uzimala noću jer je danju spavala. Na sedmici je živjela Lisica, a na broju osam Jazavac.
Jazavac je iz dana u dan bio sve zlovoljniji zbog ljubomore pa je skovao plan. Želeći napakostiti sretnim stanovnicima šume , odlučio je oteti poštara Zeca. Namamio ga je u svojku kuću na jednu čašicu špića a zatim ga zatvorio u jednu prostoriju.
Prošlo je nekoliko dana, a u šumi nije pristiglo ni jedno pismo, a ni Zeca nije bilo. Sve su se šumske životinje zabrinule zašto nema zeca brzonogog jedino je jazavac bio sretan zato što više niko ne prima pisma.
Jednog dana dok je Jazavac odlučio prošetati šumom, mladi Tvor odluči iskoristiti njegovu odsutnost i pokrasti mu jazbinu. Mislio je da Jazavac ima mnogo toga za uktrasti. Ušao je unutra, a onda je čuo zeca kako stenje. Prvo se prestrašio, no onda je malo osluškivao da čuje odakle dopire zvuk. Iza teških vrata okovanih lokotom čuo je
iznemoglog Zeca kako zove upomoć. Otvorio je vrata i spasio zeca. Odveo ga je brzo Srniki da ga izliječi jer je bio pregladnio.
Tvor je otrčao u šumu i svima rekao o okrutnom Jazavčevom činu. Kad se Jazavac vratio iz šetnje, shvatio je što se dogodilo i kako je znao da je Zec iznemogao, mislio je da nije daleko stigao pa da će ga opet zatvorit. Međutim, ljutiti su ga stanovnici šume dočekali na izlazu iz njegove jame, dočepali ga se i dobro ga namlatili. Protjerali su ga iz šume i zatrpali njegov dom. Više na adresi Bjelogorična šuma, Druga ljeskova guštara nije bilo broja osam.
Zec se nakon mjesec dana Srnikine brige potpuno oporavio i mogao nastaviti sa svojim poslom. Svi su ponovno bili presretni. Za nekoliko dana čuli su da je starog jazavca rastrgao pas lutalica, no nije im bilo žao. Tvor se pokajao što je išao krasti pa je odlučio da više nikada neće pokušati uzeti ono što mu ne pripada. Zaposlio se u pošti na razvrstavanju pošiljaka pristiglih u šumu te vlastitim radom živi pošteno. Zec sada zahvaljujući pomoćniku ima više slobodnog vremena popodne pa posjećuje svoje šumske prijatelje. Zec i dalje ponosno korača šumom u žutoj kapi na kojoj mu je Srnika izvezla crni rog, simbol pošte od davnina, a Srnika u toplini svog doma s radošću čita svoja pisma.
Likovi:
Poštar Zeko Brzonogi - marljiv, pošten, privržen poslu, spretan.
Jazavac : ohol, ljubomoran, pokvaren, nema prijatelja.
Tvor : lopov koji je na kraju postao pravi heroj jer je spasio Zeku.

Bilješka o piscu:
Želimir Hercigonja se kao književnik afirmirao svojim stvaralaštvom za djecu. To su bajke i priče Bajkovnica (1997.), Srebrnasta nit snova (1999.), Vladadar ledene osame (2000.) Zatim objavljuje slikovnice: Tuga, radost i divlja svinja (2001.) i Maslačkova kruna (2001.). Objavio je i svoj prvi roman Tajni leksikon (2001.).
Uz prozu piše i poeziju, a svoj bajkoviti književni izričaj gradi na književnom nasljeđu Charlesa Perraulta i H. C. Andersena obogaćujući ga novim literarnim tonovima u ozračju drugačijih vremena od onih u kojima su stvarali njegovi prethodnici.

Poštarska bajka Pisac: Karel Čapek

Kolbaba je bio poštar koji je jednoga dana našao neadresirano pismo u kojem vozač Francek prosi gospođicu Maricu. Kako nije bilo adrese Kolbaba je odlučio sam pronaći gospođicu Maricu. Njegova je potraga trajala godinu i jedan dan. Za vrijeme traganja, Kolbaba je vidio skoro svaki dio Češke, od vinograda u Melniku, hmelja u Žatecu, šarane u Trebonju, no nikako nije mogao pronaći Maricu.
Sav jadan i očajan, sjeo je na rub ceste i pomislio kako je sve uzaludno. Nikada neće pronaći Maricu. Dok je tako tugovao, cestom se sporo približavao auto. Bio je to velik i lijep Bugatti kojim je
upravljao tužan vozač, a otraga je sjedio tužan gospodin. Kada je gospodin vidio Kolbabu kako sjedi uz cestu, naredio je vozaču da stane i da povezu poštara dio puta.

Ušavši u automobil, Kolbaba upita tužnog gospodina zašto je tuža. Ovaj mu odgovori kako je tužan jer njegov auto tužno i polako vozi. S obzirom da je to bio Bugatti, pita Kolbaba zašto on sporo vozi, a gspodin odvrati da sporo vozi jer je vozač tužan. “Zašto je zapravo taj vozač tužan?”, upita Kolbaba. Vozač je bio tužan jer već godinu dana čeka odgovor na pitanje koje je uputio svojoj dragoj.

U tom trenutku Kolbaba shvati kako je vozač Francek koji je poslao neadresirano pismo. Rekavši mu kako je pismo još uvijek u njegovoj torbi i da mu da adreu, gospodin naredi franceku da stisne papučicu gasa i odveze Kolbabu na adresu gdje treba uručiti pismo.

Tog trenutka su svi bili sretni, Poštar jer je napokon pronašao Maricu, Francek jer je shvatio da pismo nikada nije došlo do Marice i gospodin koji više nije bio tužan jer su njegovim Bugattijem vozili 180km/h.

Vrsta djela: Bajka
Mjesto radnje: Češka
Vrijeme radnje: Godina i jedan dan
Likovi: poštar Kolbaba, gospodin, vozač Francek i gospođica Marica

O piscu:
Karel Čapek, filozof, novinar i pisac, rodio se 1890. godine u Svatonjovicama u Češkoj. On je najpoznatiji češki pisac izvan granica svoje domovine. Prve radove napisao je i objavljivao zajedno sa bratom Josefom

Ratko Zvrko - Grga Čvarak

Grga Čvarak je tanak i mršav dječak koji je istovremeno dobar i loš. On tako sve radi naopačke, iz praćke gađa mačke, skida lastina gnijezda, kokoši vuče za rep, a s djecom se stalno tuče, ali se isto tako spremno brine o bolesnoj majci, noću joj sprema limunade i daje ljekove, a i plače jer se mala Mila jako ogrebla po koljenu kad je pala u jarak.
Mjesto radnje: pjesama je Zelengaj, a pjesme govore o tipično razuzdanom dječaku po imenu Grga Čvarak, koji, kao i svaki dječak ima dobre i loše osobine. Temeljna ideja pjesama je da u svakome postoji dobro i zlo te da treba
težiti dobru.Ideja - U svakom čovjeku su dobre i loše osobine. Ne treba biti zločest i uništavati sve oko sebe, pogotovo prirodu i životinje.

Analiza glavnog lika - Grga Čvarak Mršav i tanak dječak koji ima dobre i loše osobine.

Dobre osobine - Bolesnoj majci nosi aspirine i limunadu. Jako se žalosti kad je mala Mila ogrebla koljeno i pala u jarak.

Loše osobine - Grga Čvarak iz praćke gađa mačke, skida lastina gnijezda, lako plane, vuče kokoši za rep, radi sve naopačke i uvijek je spreman za svađu i tučnjavu.


GRGA ČVARAK

Da upitaš bilo koga
u mom kraju,
Zelengaju:
- Tko sve radi naopačke,
tko iz pračke gađa mačke,
tko preskače preko zida,
tko lastina gnijezda skida,
tko kokoši za rep vuče,
tko se s djecom stalno tuče,
spreman da u svađi plane
ko ugarak?

Odgovor će uvijek biti:
- Grga Čvarak.

Al' da pitaš u mom kraju,
Zelengaju,
isto tako :
- Tko je cijele noći skako
da bolesnoj majci dade
aspirine, limunade,
i da pitaš isto tako
tko je jako, jako plako
zato što se Mila mala
po koljenu ogrebala
kad je pala
čak u jarak?

Odgovor će uvijek biti
- Grga Čvarak.

Što je takav?
Tko bi znao?
Čas je dobar,
čas je zao,
čas bi svakom srce dao,
a čas bi se s vukom klao,
mršav, tanak ko suharak
- Grga Čvarak
O Piscu:
Ratko Zvrko je rođen 1920. godine u Dubrovniku. Već se kao srednjoškolac pokazao veoma kreativnim, za tadašnju tvornicu Union (danas Kraš) smislio je sligan Bilo kuda Kiki svuda. Bavi se boksom, 1945. godine bio je prvak Hrvatske.
Sport ga je uveo i u novinarstvo, počeo je pisati sportske izvještaje za Vjesnik, a kasnije i za Vjesnik u srijedu, Večernji list, Modru lastu... Zbirka pjesama Grga Čvarak prvi je outa objavljena 1967. godine, a od tada je postala jedna od najnakladnijih knjiga naše književnosti. Bio je prijatelj sa Dobrišom Cesarićem s kojim se dopisivao u stihovima.