GIOVANNI BOCCACCIO:
DECAMERON
Boccaccio je bio veliki Petrarkin prijatelj. Pet puta su se sreli, te su ti susreti bitno odredili Boccacciov humanizam. Njegov humanizam je poseban po tome što ne isključuje gotovo militantno vrednovanje tek započete velike književnosti na talijanskom jeziku. Njegov humanizam u djelu se očituje otvaranjem strukturalnih procjepa: npr. Danteova komedija se sastoji od uvodnog i 3 puta po 33 pjevanja, dakle 100
pjevanja, a Boccaccijeve novele se temelje na 10 dana po 10 novela. Preuzevši srednjovjekovno, mistično numeričko savršenstvo Boccaccio u njega stavlja svoje iznimke (tijekom dva dana pripovijedaju se novele na slobodnu temu s time da Dioneo ima povlasticu da uvijek pripovijeda slobodnu temu, ali četvrtog dana odustaje pridružujući se zadanoj temi (tragične novele)). Boccaccio je imao svoju veliku ljubav kao i Dante i Petrarca, ali je Fiammetta nakon nekog vremena ostavila Boccaccia i usrećila drugog.
U Decameronu (grč. deka hemeron, tj. deset dana) Boccaccio govori o ugodnosti i uživanju što je ujedno i tema svih pripovijetki ove zbirke. Svi likovi su iz svakidašnjeg života 14. stoljeća i iz svih društvenih slojeva kako bi Boccaccio što jasnije prikazao ono što je zajedničko ovim novelama, a razlike još više istaknuo kako bi dokazao da one nisu zapreka ugodnosti i uživanju. Boccaccio u vijencu pripovijetki Dekameron povezuje šarolikost i bujnost firentinskog života i svekolik kraj srednjovjekovnog vremena s tipovima, sudbinama i ljudskim porocima.
Poanta je neočekivani razvoj situacije u odnosu na tijek radnje.
“Nego, sigurna sam da vam je znano kako zakoni valja da su jednaki za sve i da su stvoreni s privolom onih na koje se odnose, što ovdje nije slučaj, jer ovaj kažnjava samo nas jadnice, koje bismo mnogo bolje mogli negoli muškarci mnogima udovoljiti.”
U ovom citatu Boccaccio ističe zapostavljenost žena, te pokušaj žene da ispravi tu nepravdu, da se obrani, i da na račun zakona prikaže kako su muškarci i žene pred očima zakona jednaki.
Nema komentara:
Objavi komentar