Bijesni orlando lektira za skolu

PISAC: LUDOVICO ARIOSTO:
Prepricana lektira za skolu
Bilješke o piscu:

Ludovico (Lodovico) Ariosto rodio se 1474. godine. Bio je najveći pjesnik talijanske renesanse, rodio se u Reggio Emiliji. Slijedeći oca, cijela se obitelj seli u Ferraru, gdje je Ariosto, uživajući zaštitu vladarske kuće, stekao klasičnu naobrazbu, zanimajući se prije svega za pjesništvo, a zanemarujući studij prava koji je upisao na nagovor oca. Otac mu je umro 1500. godine i tada završava lagano razdoblje Ariostova života jer je otada primoran skrbiti za majku i brojnu braću. Godine 1503. postaje osobnim tajnikom kardinala Ippolita d'Este, u čijoj je službi ostao do 1517. godine. Te je godine stupio u službu Alfonsa d'Este, vojvode od Ferrare. U razdoblju od 1522. do 1525. godine bio je guverner Garfagnane, provincije u Apeninima. Dvije godine kasnije potajno se, da ne povrijedi osjećaje vanbračnog sina Virginija, vjenčao svojom dugogodišnjom ljubavi Alessandrom Benucci. Ludovico Ariosto umro je u Ferrari 1533. godine od tuberkuloze. Pored svog najvećeg djela Bijesni Orlando, Ariosto je pisao i pjesme, u mladosti na latinskom jeziku po uzoru na rimske pjesnike, a kasnije uglavnom petrarkistički intoniranu poeziju na talijanskom jeziku. Napisao je i pet komedija, čija se umjetnička vrijednost ne može mjeriti s njegovim najvećim djelom. Romantični ep Bijesni Orlando (Orlando Furioso) Ariosto je pisao od 1504. do 1514. godine. Djelo je objavljeno 1516. godine, a konačni oblik dobilo je u trećem izdanju 1532. godine. Spjev ima 46 pjesama u strofama od 8 stihova.



Lokalizacija teksta:

Radnja se odvija u vrijeme imaginarne opsade Pariza. Nije navedeno vrijeme borbi, ali zbog spominjanja Karla Velikog kao povijesno poznate osobe može se zaključiti da se radnja odvija u VIII. stoljeću. Radnja nije locirana na samo jednom području već se premješta iz okolice Pariza i bojnog polja, preko Gibraltara u Afriku, a kasnije i na sam Mjesec.



Određenje teme:

Sama fabula Ariostova epa nadovezuje se na viteški spjev Zaljubljeni Orlando (Orlando Innamorato) darovitog Ariostova

prethodnika Mattea Marie Boiarda. Ariosto je živeći u dodiru s vladarskom obitelji d'Este došao u doticaj s Boiardovim djelom (koji je svoj ep spjevao po nalogu vladarske obitelji), pa je i tema i konstrukcija fabule Bijesnog Orlanda zamišljena kao nastavak Zaljubljenog Orlanda. Temu je vrlo teško

odrediti, a ona se nastavlja od mjesta gdje je Boiardo stao - Angelica u bijegu od zaljubljenog Rinalda. Kroz djelo se isprepliće mnoštvo događaja i situacija, stvarnih (Karlo Veliki) i izmišljenih (Medoro) likova. Jedna tema koja sve te situacije i likove međusobno povezuje je u prvom planu zaljubljenost Orlanda i Rinalda u Angelicu te Orlandovo ludilo u nastupu bijesa i ljubomore. U drugom planu nalazi se ljubav Rinaldove sestre, franačke ratnice Bradamante prema saracenskom vitezu i junaku Ruggieru, te borbe za Pariz i cijeli niz sporednih tema.



Sadržaj:

Podloga za razvitak fabule je imaginarna opsada Pariza oko koje je Ariosto veličanstveno zapleo klupko događaja i zbivanja. Saraceni pod vodstvom afričkog kralja Agramantea i španjolskog kralja Marsilia u nastojanjima da osvoje Francusku opsjedaju Pariz. Na čelu kršćanske vojske koja brani Pariz je franački kralj Karlo Veliki. Njegova dva najsjajnija paladina (viteza) su Orlando i njegov rođak Rinaldo. Oni su obojica, kao i mnogi drugi vitezovi, zaljubljeni u kćerku velikog kitajskog kana Angelicu, koju je Orlando doveo s Istoka. Iako rođaci, Orlando i Rinaldo su veliki suparnici u borbi za Angelicu. Angelica je prije voljela Rinalda, ali nesreća je bila u tome što su oboje pili vodu iz magičnog izvora. Ona je pila vodu ljubavi, a on vodu omraze. Angelica je, povrijeđena, kasnije pila vodu omraze, a Rinaldo vodu ljubavi. Tada zaljubljeni Rinaldo počinje tražiti Angelicu, koja mu, puna mržnje, stalno uzmiče, kao i također zaljubljenom Orlandu. Videći kako njegovi najbolji vitezovi, a i mnoštvo drugih, obožavaju Angelicu, Karlo Veliki pokušava iskoristiti situaciju. Naime, odlučio je zadržati Angelicu kao nagradu onom ratniku koji ubije više Saracena, smatrajući da će Angelica kao nagrada dodatno stimulirati njegove vojnike. Međutim, Angelica, odbijajući sve najslavnije vitezove na čelu s Orlandom, uspijeva pobjeći i od tog trenutka počinju brojne pustolovine za Orlanda i Rinalda, koji kreću u potragu za njom. Rinaldo, u bjesomučnoj potrazi potican velikom ljubavlju, doživljava mnoge čudesne i fantastične pustolovine. Videći da Angelica nije u Parizu želi ju nastaviti tražiti, ali Karlo Veliki mu naloži da ode u Englesku i potraži pomoć. U svom traganju ponovno dolazi do magičnog izvora i popivši vodu izliječi se od ljubavi. Tako se rješavaju Rinaldove ljubavne brige i on je opet spreman pridružiti se ostalim vitezovima u velikim bitkama.



Paralelno s tom radnjom pratimo ljubavnu priču o Bradamanti, ratnici i Rinaldovoj sestri, te saracenskom vitezu Ruggieru. Bradamante je silno zaljubljena u Ruggiera, a ni on nije hladnokrvan. Bradamanti je bilo prorokovano da će ona i Ruggiero postati rodonačelnici i utemeljitelji obitelji d'Este. Spletom okolnosti Ruggiero doživljava brodolom, ali ga je na nekom otoku spasio kršćanski isposnik, koji ga je ujedno i preobratio na kršćanstvo. Nakon brojnih peripetija, zapleta i raspleta, Bradamante i Ruggiero svojom ženidbom ispunjavaju proročanstvo.



Za to vrijeme borbe za Pariz su sve žešće. Saracenski kralj Agramante podmeće požar u Parizu. Kada situacija izgleda bezizlazna i kada bi logično bilo da Saraceni nadjačaju vojsku Karla Velikog, Ariosto pokazuje da su svi događaji plod njegove iluzije i poigravanja likovima i situacijama. Javlja se motiv čudesne kiše, koja uspijeva ugasiti požar. U tom trenutku, ponovno se vraća Rinaldo i pomaže Karlu Velikom da nadjača pogane i spriječi osvajanje grada.



U pozadini tih događaja, Angelica, u svom bijegu pred zaljubljenim vitezovima, nailazi na ranjenog mladića, saracenskog pastira Medora. Angelica se zaljubi u Medora, čije je rane njegovala. Kasnije, simboličnim urezivanjem svojih imena u koru drveta, njih dvoje se vjenčaju.



Vratimo se sada na Orlanda. U svojim lutanjima on naiđe na drvo u kojemu su bila urezana imena Angelice i Medora. Videći to Orlando pomahnita, izbezumljen od ljubomore. U svom ludovanju doživio je mnoge pustolovine. Prvo juri za Angelicom u Španjolsku, prepliva Gibraltar i dospije u Afriku. Obdaren je neranjivošću i tu Ariosto uvodi motiv Ahileja, drevnog grčkog junaka, koji je poput Orlanda poludio, ali od boli za izgubljenim prijateljem. Obojica su počinili zlodjela iz osobne osvete. Orlando je ipak, osim velikih zlodjela i ubijanja nedužnih seljaka u čijim je licima vidio Medora, učinio mnoga junaštva. Orlando je izjedan ljubomorom na rubu propasti. Nakon tri mjeseca ludovanja, pojavljuje se plemeniti engleski vitez Astolfo, čijom pojavom Ariosto dovodi do vrhunca svoju maštu i fantastiku. Astolfo na krilatom konju odleti na Mjesec i tamo pronađe Orlandov razum zatvoren u boci. Zbog svoje fanatične ljubavi, Orlando je izgubio razum, koji je odlutao na Mjesec. Time Ariosto želi pokazati snagu i veličinu Orlandova ludila, u kojem je Mjesec motiv velike udaljenosti kao što je Orlando daleko od razumnog čovjeka. Sada se Orlando, oslobođen ljubavnih okova, može vratiti u borbu.



Astolfo prenosi borbu u Afriku, a Orlando ga prati i pridružuje mu se u borbi. Natjeraju u bijeg Agramantea, koji kasnije pogiba. Ep se završava velikom bitkom za Pariz. Ona završava pobjedom kršćanske vojske Karla Velikog. Orlando i Rinaldo više ne luduju za Angelicom jer je ona s Medorom pobjegla na Istok.



Tako bismo sažeto mogli prikazati zbivanja u ovom konstrukcijski vrlo složenom, ali umjetnički neprocjenjivom Arostovu djelu.

Analiza glavnog lika:

Ariosto se koristi cijelom galerijom likova. Sve ih je prikazao vrlo slikovito, no glavni lik Orlando potpuno je psihološki raščlanjen. Orlando je veliki i slavni vitez. Prikazan je kao čovjek ogromne snage i energije. Orlando sebi prilagođava događaje, ponosan je, hrabar, a nadasve mudar, te potpuno gospodari svojim životom. No tada se pojavljuje Angelica. Orlando se zaljubi u nju, ali ona ga konstantno odbija, što smanjuje Orlandovo samopouzdanje. Prvi put u životu želi nešto što ne može dobiti. Ali kada ugleda urezana imena Angelice i Medora to slomi njega i cijelu njegovu psihu. Naime, Orlandov ponos je povrijeđen. On, veliki, sjajni i ponosit vitez, Angelici je manje vrijedan od priprostog pastira. Angelica mu se, iz njegove perspektive, narugala, a on je očekivao uzvraćenu ljubav. Taj događaj je srušio cijelu njegovu osobu, koja je izgrađena na časti i uspjehu. Tu se javlja Astolfo i ukazuje mu na njegove pogreške (ubijanje nedužnih ljudi). Orlando shvaća da nije bio u pravu i da ne može kontrolirati tuđe osjećaje. Polako mu se vraća razum i prestaje tako tragično prihvaćati događaje koji su prethodili njegovu ludilu.



Jezik i stil:

Ariostov ep napisan je u strofama od osam stihova (oktave).

Stih je pretežno dvanaesterac. U tom golemom djelu koje sadrži preko

pedeset tisuća stihova nailazimo na obilje stilskih figura i slikovitih motiva.



Neka od stilskih izražajnih sredstava su:

Aliteracija: "Agrican za to kralj je Tartarije"

Poredba: "Željezne gdje da košulje i ploče

               Izdrže udar ko po nakovnjima? "

Personifikacija: "Tamo gdje šljem mu u val se uvali,

                        Niz vlazne prude silaziti stane."

Epiteti: ognjevito, kruta, radosno, strašan, sunčani, žuti, zeleni, crveni, golo, lagan, gustoj, tamnoj



Anafora: "Rad tebe smrt je svakoj bojnoj slavi,

               Rad tebe čast za vojnika nesta,

               Rad tebe hrabrost i krepost ostavi"

Polisindeton: "Glave, i plecke, i ruke i noge,

                     I stazu probi, kada pobi mnoge"

Metafora: "O, Ipolite, loze plemenite

                Erkola grano, uzore svjetlilo"



U strofama ima mnogo opkoračenja i prebacivanja:

               "Pitajuć često za nju, Orland krenu

                Niz ravna polja il kroz šume luta;"

               "Viteške igre moj otac zakaza

                U Baion, bit će pred godinu dana:

                Naše se zemlje dobri glas pokaza,"



Kontrast: "One ih svojim plaštima odjenu,

                S pleća ih skinu, ganute dobrotom,"



Pjesničke slike:

                 olfaktivne: "Miris iz kose lijepe, njegovane,

                                   Iz brade momka il iz ruha djevice,"

                 taktilne: "S krme ih, s pramca il s boka udara

                               Nestalna vjetra sila promjenljiva."

                 vizualne: "Zauvijek netko potone u more,

                                Izbaci vrtlog nad valove mnoge;

                                Plivaju neki, tu se glave bore,

                                Provire ruke ili gole noge."

                  auditivne: "Tu mnogi plače, tu mnogi jauče,

                                   Zaziva pomoć carstva nebeskoga"

Glavni motivi:

    Motiv urezanih imena Angelice i Medora koji se time žele narugati

Orlandu

    Brodolom kao motiv životne prekretnice za Ruggiera, koji se nakon

       toga preobratio na kršćanstvo

    Motiv Mjeseca kao metafora opsega Orlandova ludila

    Angelica simbolizira Orlandovu neostvarenu želju te postaje uzrok

      njegovog bijesa i patnji



Dojam o djelu:

Ne mogu reći da sam uživao čitajući Bijesnog Orlanda.

Zbog mnogih opkoračenja, prebacivanja i specifične konstrukcije

rečenica, u nekim mi je trenucima postajao potpuno dosadan i

nerazumljiv. Djelo je vrlo teško za čitanje pa sam na trenutke

pomišljao da je Ariosto mogao umjesto epa napisati viteški roman.

No, tada Ariostovo djelo ne bi imalo ovako veliku umjetničku vrijednost.

U stihovima najbolje dolazi do izražaja Ariostovo umijeće prikazivanja

događaja, kombinacije različitih situacija i povezivanja likova.

Na vrhunski način Ariosto i najveće fantazije (Astolfov odlazak na Mjesec)

uspijeva prikazati kao normalnu pojavu. Posebno me se dojmilo četrdeset

i prvo pjevanje u kojem je opisan Ruggierov brodolom. Pjevanje je krcato

pjesničkim slikama, a prikaz utapljanja i nemoći ljudi u odnosu na prirodu

jednom je riječju genijalan. Tada mi je postalo jasno zašto se Bijesni

Orlando smatra vrhunskim književnim ostvarenjem.