Mor lektira za skolu Lektirus

Bilješke o piscu:

Đuro Sudeta bio je hrvatski pjesnik duhovne zaokupljenosti i tužnog

raspoloženja. Bio je seosko dijete, a rođen u selu kraj Bjelovara gdje je

proveo djetinstvo, pa su motivi tog ambijenta ispunili njegovu intimnu

liriku. Najčešće je pisao pjesme i prozu u fantastičnom smjeru od kojih je

Mor najpoznatije djelo. Objavio je više zbirka pjesama kao npr.

Osamljenim stazama, Kućice u dolu i Sutoni. Već prema njihovim

naslovima možemo zaključiti ključne motive i raspoloženja. Umro je vrlo

mlad zbog oboljenja od tuberkuloze 1927. u Koprivnici. Sudeta je

nagovijestio snažan pjesnički talent koji je usprkos njegovog kratkog

života ostavio trag u hrvatskoj književnosti.

Zapažanja o djelu:

Ova fantstična pripovijetka je jedino značajno Sudetino djelo tj. uspjela se

probiti i ostavila je trag u našoj književnosti. Ima elemenata stvarnosti,

realističnih likova i preplitanja ljubavi i smrti čime je nestvarnost

naglašenija. Pisac opisuje čarolije šume, noći, oblaka, livada, mjeseca i

ostalo. Opis je vrlo bogat i detaljan, a najviše se opisuje priroda i njezina

bogatstva te likovi. Također se isprepliču različiti osjećji, osjećaji sreće,

nesigurnosti, mržnje, ljubomore i osvete što možemo primjetiti tijekom

cijele radnje u pripovijetci. Nesigurnost se posebno vidi kada Mor gubi

osjećaj između realnosti i fantastike. Na svijetu ima različitih osoba i vrlo

je teško naći dobru i poštenu osobu kojoj možemo vjerovati i koja nam je

spremna pomoći u svakoj situaciji. Nesmijemo se odmah opustiti jer ta

osoba smo vreba za novcem kao što je to Arno.

Radnja se odvija na vlastelinskom imanju nedaleko od Alpa (šume,livade)

i u vlastelinovom dvoru. Nažalost se nigdje ne navodi gdje se to imanje

nalazi, no ja to zamišljam kao neki posjed u Njemačkoj ili Austriji sa

starim dvorcem, gdje ima mnogo šume, brežuljaka i nigdje nema kuća.

Nema nikakvih stranih izraza ili nejasnih riječi pa je stoga ova pripovijetka

razumljiva i namjenjena mlađem uzrastu. Priroda se opisuje vrlo detaljno,

sva zapažanja se bilježe, svaki krik ptice što čitatelju daje poseban

ugođaj, pogotovo u kišne dane proljeća kada se javlja želja za tako divnim

krajolikom. Također se osim prirode opisuje pejzaž i izgled i ponašanje

likova te karakteristike vezne za život tog doba. Kraj je jako tužan i

završava smrću Morovog oca i bijegom Mora. Najviše mi je žao Morovog

oca jer je prvo izgubio svoju ženu, onda se morao brinuti za Mora i na

kraju je dobio otkaz s mjesta gdje je cijeli život radio. Vlastelin je ipak

trebao nadzirati dvor jer inače nebi došlo do toga da izgubi kontrolu nad

svojim dvorom pa je to ujedno i njegova greška.

Stilske karakteristike djela:

Ovo je fantastična pripovijetka koja govori o načinu života na

vlastelinovom dvoru i njegovim zaposlenima. Napisana je u

pripovijedačkom obliku i to u trećem licu jednine, a isto tako ima dijaloga

između likova kojih ima skoro na svakoj strani.Taj dijalog najviše se vodi

između Mora i oca ili Mora i vlastelinove kćeri Šu.

Kratki sadržaj:

Na jednom posjedu živjeli su vlastelin i njegova mlada kćer. Bio je vrlo

bogat i posjedovao je mnogo zemlje i šuma. Upravitelj je bio otac Mora

koji je živio zajedno s Morom u drvenoj kućici na kraju šume.

Mor je imao smeđu kosu i lijepe oči pa je u mraku izgledao vrlo

zastrašujuće. Bio je poslušan i uvijek je pomagao svom ocu pri teškim

radovima. Otac je bio dosta star, i znao je da više neće dugo živjeti.

Vlastelinova kćer zvala se Šu. Mor ju je jako volio, ali je ona nažalost

imala drugog koji se zvao Arno, kojemu je glavni interes novac - želio je

prodati vlastelinovu šumu i ostalo zemljište kako bi otplatio dugove koje je

na kartanju napravio svom ocu i ostalim prijateljima. To vlastelin i njegova

kćer Šu nisu znali.

Arno je bio ljubomoran na Mora pa ga nije baš volio. S vremenom ga više

nije mogao podnositi pa je dao otkaz njegovom ocu koji je od rane

mladosti bio upravitelj na vlastelinovu imanju. Vlastelin nije ni znao što se

događa, jer se njegova kćer jako razbolila pa nije vodio brigu o poslu. Kad

je Mor saznao novosti od oca nije mogao vjerovati. Nakon dva dana otac

mu je umro od velike žalosti i jada, a Mor ga je pokopao u šumi kraj

njegove žene. Novi upravitelj kojeg je Arno pozvao bio je njegov prijatelj

koji je igrao s njim karte.

Od tog momenta Mor se nije više pojavljivao, a u selu su se počeli

događivati čudne stvari. Svi psi bili su preko noći rastrgani na vratu tako

da su iskrvarili. Na prvi trenutak su pomišljali da je to učinio vukodlak ili

nekodrugo čudovište. Svi su se uplašili, a kasnije je Arno pomislio da bi to

mogao biti Mor. I tako je bilo, Mor je to učinio iz osvete prema Arnu i

novom upravitelju. Kad je vlastelin saznao tko je zapravo novi upravitelj i

šta ima s Arnom odmah ih je izbacio iz dvora, no sad je sve bilo gotovo.

Mor se nije pojavljivao i nitko ga kasnije nije vidio.

Ova knjiga ima vrlo tragičan kraj, kojemu je kriv čovjek koji ima uvidu

samo novac. Posebno mi se sviđa opis odnosa vlastelina i njegovih

podanika, kojim se želi reći da čovijek koji ima novaca uvijek nađe

prijatelja, samo je pitanje kakvog. Glavni likovi su Mor, njegov otac, Šu,

vlastelin, Arno i upravitelj, što je dobro da ih nema previše kako nebi

došlo do zabune. Djelo mi se sviđa i zbog opisa prirode i krajolika. Izgled

korica mi se vrlo dopao jer nas uvodi na temu i potiče nas na razmišljanje,

no ja bih još umetnuo nekoliko ilustracija kako bi to još ljepše izgledalo.

Citati:

Kao citat iz ove pripovijetke izdvojio bih tekst od strane 94. do 100. gdje

Mor iskazuje mržnju i želju za osvetom,a vlastelin izbacuje Arna i novog

upravitelja. Vlastelinu je vrlo žao no sad je već prekasno jer se Mor nije

više pojavljivao u selu od očeve smrti. Tu vlada tuga i jad, a inače je

situacija vrlo teška. Od tuda možemo izvući pouku da prvo nego nešto

napravimo trebamo promisliti da li je to u redu ili nije jer je kasnije

prekasno.

Analiza likova:

Mor

Vedar i mlad muškarac, koji je često razgovarao sa sobom i biljkama oko

njega. Imao je smeđu kosu i lijepe oči pa je u mraku izgledao vrlo

zastrašujuće. Bio je poslušan i uvijek je pomagao svom ocu pri teškim

radovima na vlastelinovom posjedu. Također je radio za vlastelina kao i

njegov otac koji je bio uprvitelj na imanju. Mor je bio zaljubljen u

vlastelinovu kćer Šu, ali je ona imala drugogkoji se zvao Arno.

Otac

Bio je dosta star, i znao je da više neće dugo živjeti, no on se usprkos

tome brinuo za Mora najbolje što je mogao jer nije imao majku. Morova

majka umrla je dok je još bio dijete, a vlastelin je iznimno dozvolio da je

pokopaju u njegovoj šumi. Tako je on odrasao bez majke te mu nedostaje

ta ljubav i pažnja koju mu otac nije mogao dati. Nakon smrti oca nema

više snage da to pretrpi i prihvati i on se osvećuje te preko noći ubija sve

pse u selu.

Vlastelinova kćer

Zvala se Šu i bila je kao iz sna. Imala je zlatnu kosu, plave oči te je bila

vrlo zgodna i privlačna. Voljela je Mora, ali je njen otac stalno govorio da

uzme Arna. Bila je sramežljiva i razmažena i nitko joj nije bio ravan ljepoti

i znanju. Često je šetala livadama i šumama i razmišljala o svemu i

svačemu što joj je palo na pamet. Vrlo se za sve interesirala, bila je vrlo

znatiželjna i otac ju je vrlo volio. Sve je bilo prekrasno dok se jednog dana

nije razbolila. Svi su mislili da će umrijeti no to se na sreću nije dogodilo.

Kasnije je otputovala u lijepu romantičnu zemlju, daleko, daleko i nitko

nije znao kada će se vratiti.

Arno

Šuin dragi, on ju nije previše volio jer je htio novac kako bi otplatio

dugove s kartanja. Bio je vrlo podmukao i izbjegavao je Mora koji je

primijetio da nešto nije u redu.Uspio je preuzeti kontrolu nad dvorom,

alina vrlo kratko vrijeme dok je Šu bila vrlo bolesna i otac je stalno bio

uznju. Pohlepa i prijevara se nikad ne isplate pa je njega i njegovog

prijatelja na kraju stigla sudbina tj. ono što zaslužuje, a to je da su

protjerani i osramoćeni.