STJEPAN TOMAŠ:
Bilješke o piscu:
Stjepan
Tomaš je rođen 1947., poslije II. Svjetskog rata u Novoj Bukovici kod Slatine.
Gimnaziju je završio u Našicama, a Filozofski fakultet u Zagrebu. Živi i radi u
Osijeku. Objavio je nekoliko romana za djecu: «Moljac i noćni čuvar», «Dobar
dan, tata» i «Halo, ovdje komandosi». Knjiga ratnih dnevničkih zapisa «Moj tata
spava s anđelima» nadopunjena pojavila se ponovno pod naslovom «Mali ratni
dnevnik». Napisao je i četiri zbirke pripovijedaka za odrasle: «Sveti bunar»,
«Tko kuca otvorit će mu se», «Smrtna ura», «Anđeli na vrhu igle» te romane:
«Građani u prvom koljenu», «Taninska četvrt», «Život u provinciji»,
«Zlatousti».
Književni rod:
Epika
Književna vrsta:
Ratni
dnevnik
Tema:
Domovinski
rat
Osnovna misao:
Rat je
najgore što se čovjeku može dogoditi
Mjesto radnje:
Osijek –
citati: «Nastava je odgođena do daljnjega, dok ne dopusti čika
Bora Ivanović, komandant vojarne 'Milan
Stanković' u
Osijeku.»
«Iza njega
veliki crni plakat na kojemu je pisalo: OSIJEK
NIKADA NEĆE
BITI OCEK.»
«Moram
završiti ovaj dnevnik iz opkoljenog (ali
neosvojenog)
grada»
Vrijeme radnje:
Domovinski
rat 1991; kraj ljeta, jesen '91.
(vidi se iz
datuma: od 6. rujna,petak do 2. prosinca, ponedjeljak)
Kratki sadržaj:
Te godine
nije počela školska godina zbog rata. Cvijetu bi zakašnjeli
početak
školske godine inače radovao, ali ne i ove. Roditelji su joj svaki
dan išli
raditi, a ona je ostajala sama kod kuće. Često je nestajalo struje.
Cvijeta se
rado igrala sa svojom najboljom prijateljicom Zlaticom. Baranja
je šaptom
pala. Mladi bračni par Reisner se odselio u Njemačku i povjerio
Cvijeti
dvije mačkice, Mimi i Kima. Počela je radio-škola u trajanju od tri
minute. Kod
Zlatice na Sjenjaku bilo je jako gadno, bar u skloništu. Sve
izgleda kao
kaznionica. U jesen, 3. listopada, pogođena je i njena škola.
Tata
uglavnom kuha ručak. 10. 10. je bačena «krmača» na krov Zlatičine
zgrade,
probila je nekoliko katova i zapalila stanove. Zlatica će nekamo
otputovati.
Došla je struja nakon 50 sati. Cvijeta je gledala na TV-u
američku
seriju «Kućni video». Opet je nestalo struje, a znači i hladnije je.
Neka
reporterka je pričala s gardistima o vjeri. Pokazalo se da ju nitko nije
odbacio i
prestao vjerovati u Boga. Mnogi su nosili krunice oko vrata.
25. 10. se
vratila struja pa se tata odlučio obrijati, ali je uspio obrijati
samo jednu
stranu, odmah je nestalo struje. Idući dan došao je djed iz
susjedstva
s unučicom telefonirati kod njih. Cvijeta je upitala Mirticu gdje
su joj mama
i tata. Rekla je da joj tata spava s anđelima. U trgovinama je
sve
poskupjelo. Na TV-u se sve slabije vidio zagrebački program, ali zato
se dobro
vidio novosadski i beogradski. U «Glasu Slavonije» naslovi su
veći od
članaka. 14. 11. je opet pogođena katedrala. Cvijetin tata je
slušao
nestrpljivo glas Europe ne bi li čuo priznanje Hrvatske. Zlatica je u
Austriji u
nekoj obitelji i ide u hrvatsku školu. 20. studenog je pao
Vukovar.
30. 11. je pao prvi snijeg, ali Cvijeta nije smjela ići van. Idući
dan njeni su
roditelji odlučili da ide u Pinkafeld u Austriji sa školom
«Dobriša
Cesarić». Cvijeta je tu noć toliko plakala da je ujutro imala
temperaturu.
Na večer su išli u grad kupiti nove termo-hlače, trenirku,
papuče i
još neke sitnice za put. Trg je bio posve pust. Navečer nije mogla
zaspati.
Pitala se je kad će ponovno u Osijeku osvanuti lijepi bezbrižni
dan.
Analiza glavnih likova:
Cvijeta
Djevojčica
koja je odlučila pisati dnevnik, ima 12 godina, ide u 6.b. razred
OŠ «Anka
Butorac», mrzi rat.
Mama
Farmaceutkinja,
dosta je pesimistična.
Tata
Prosvjetni
inspektor, pravi optimist, voli se šaliti.
Sporedni likovi:
Zlatica,
susjedi
Jezik i stil:
Pisano je u
obliku dnevnika današnjim rječnikom.
Stilska sredstva:
Epiteti:Nova, školska, ovogodišnje, zakašnjeli,
pečeno, mučeničkog,
napaćenog,
dnevnoj, pune, zlatni.
Onomatopeje: «Dum! Dum! Dum! – čula sam kratke
tupe udarce.»
«-da se u
zraku umjesto zvuka granata ponovno čuje pjev
ptica ili bar buka autobusa i tramvaja…»
Kontrast: «On je za sebe govorio da je
Jugoslaven – rekao je tata –
takvu je i zastavu za praznike isticao.
Odnedavna govori da je
Hrvat, iako
ga nitko ne pita šta je.»
Usporedbe: «Kao, mama je danas bila ljutita na
nas, pekla ih je nevoljko,
pa kolači
nisu uspjeli.»
«…vi ste
djevojčice kao plodovi voćke.»
«S tom će
školom biti kao s onom pačjom.»
«…izgledaju
kao kaznionice u američkim filmovima.»
Metafora: «Grad odijeva točkastu pidžamu.»
Dojam o djelu:
Dnevnik mi
se jako svidio jer je realističan.Prikazuje rat baš onakvim
kakav je bio.
Nema komentara:
Objavi komentar