JEAN-BAPTISTE
POQUELIN MOLIÈRE:
Bilješke o piscu:
kao sin
dvorskog tapetara. Kao sin situirane građanske obitelji polazi gimnaziju kod
isusovaca u Parizu, a pravo studira u Orleansu. Nakon kratkog odvjetničkog
posla osniva sa suradnicima kazališnu družinu pod nazivom "Znamenito
kazalište" nakon koje piše i izvodi velika djela. Najpoznatija djela: Smušenjak
(izveden 1655.), Kačiperka (1659.),
Tartuffe,
Umišljeni bolesnik, Mizantrop, Škrtac, Don Juan i mnoga druga.
Mjesto radnje:
Pariz,
Celimenina kuća
Vrijeme radnje:
XVII.
stoljeće
Likovi:
Alcelse - štovatelj Celimenin
Philinte - prijatelj Alcesteov
Oronte - štovatelj Celimenin
Celimena - Alsesteova ljubav
Elijanta - kuzina Celimenina
Arsunoja - prijateljica Celimenina
Acaste i Clitandre - markizi
Basque - Celimenin sluga
Du Bios - Alcesteov sluga
Sadržaj:
Prvi čin
U prvom
činu dolazi do svađe između Alcestea i Philintea zbog prijateljstva, jer jedan
smatra da se prijateljstvo sklapa sa svim dobrim ljudima dok Alceste smatra da
se prijateljstvo mora sklapati korak po korak i da njegovi prijatelji mogu biti
samo odabranni ljudi. Uto dolazi Oronte koji štuje Alcestea i koji mu nudi
prijateljstvo, a ujedno želi da Alceste čuje njgove pjesme i da o njima da svoj
sud, na što Alceste pristaje. Nakon pročitanih pjesmi mrzovoljni Alceste govori
da te pjesme nisu za ništa i da se Oronte ostavi pjesništva. Na to Oronte
odlazi uvrijeđen.
Drugi čin
Drugi čin
započinje Alcestoim prigovaranjem Celimeni zbog toga što ona ima mnogo
udvarača. Nakon toga ona mu odgovara da za to nije ona
kriva i
nakon toga izbija svađa pa tako Alcelse govori da se Celimena mora odlučiti
između njega i markiza (njezinih udvarača). U to dolaze Acaste i Uitandre te je
ispituju o ponašanju članova visokog društva. Na to Alceste prigovara jer
smatra da nije lijepo izrugavati tuđe osobine. Po Alcesa dolazi stražar no on
ne zna zbog čega.
Treći čin
Dogovor dva
markiza da će se jedan drugome maknuti sa puta ako kome od njih Celimena
uzvrati ljubav. Dolazi Arsinoja, Celimenina prijateljica koja joj predbacuje
što ima toliko udvarača i govori joj što ljudi misle o njoj, ali zapravo je
ljubomorna na Celimenu zbog njezine ljepote i mladosti. Na to joj Celimena
vraća malim "savjetom" da ne stavlja nos gdje mu nije mjesto.
Četvrti čin
Alceste sav
ogorčen dolazi kod Celimene gdje susreće Philintea i Elijantu koji su govorili
o ljubavi i otkrili da se oni zapravo vole. Dok Alceste nosi pismo kao dokaz
Celimenine nevjernosti, Celimena mu otvoreno priznaje da ga voli i govori mu da
gi mu zapravo priznala svoju ljubav da je to pismo istina. U to dolazi Alcesteov
sluga koji mu govori da moraju bježati jer će inače Alceste završiti u zatvoru,
zbog vrijeđanja pjesnika.
Peti čin
Alcaste
priopćavaPhilinteu da kani otići iz njihova društva,no prije toga želi iskušati
Celimeninu ljubav. U Celemeninu domu susreću Alceste i Oronte te traže od
Celimene da se odluči između njih dvojice.Uto stižu dva markiza i donose
Celimenino pismo u kojem izruguje svakog od svojih udvarača. To donekle odbija
Alcastea no on još uvjek voli Celemenu i želi da mu ona postane žena. No ona
kaže da se boji braka i da će u braku s Alcasteom biti osamljena. Duboko
uvrijeđen Alcaste odlazi i govori da više nikada ne želi čuti za Celimenu.
O djelu:
Djelo poput
ovog procjenjuje iskrenost ljudskih osjećaja.
U
današnjemsvijetu gdje se sve zasniva na laži, korupciji i
novcu može
sevjerovatisamo onima iz čijih usta govori iskrenost.
Možda nam
nekad nijelijepo za naše male nepodopštine ili mane,
no naistini
čovjek izgrađujesvoj život. Ono, čemu se smijemo u ovom
djelu,nije
Alcesov značaj injegova vrlina, nego možda jedino njegova
pogreška što
nije uvidiodadruštveni život zahtjeva od svakog čovjeka
izvjesnudozu
kompromisa,vrlina možda pa i treba bezuvjetno da se
štuje,ali
zahtjevati je kod svihljudi i to kod svih ljudi u najvećem
mogućemstupnju,
stvar jenemogućnosti. To dovodi do rata sa čitavim
ljudskimrodom,
ili dopovlačenja iz društva i do usamljenosti,
za koju se
odlučio i Alceste.
Nema komentara:
Objavi komentar