Junacina Mijat Tomic Lektira za skolu Lektirus

DUBRAVKO TOMIĆ:



Mjesto radnje:

Selo Gornji na rubu Duvanjskog polja, na obronku planine Midene,

visoki vrhovi Ljubuše i Vran-planine, Duvno, Sinj, livada Jabuka,

obronci Čvrsnice i Vrana (planine).



Vrijeme radnje:

Tridesete godine sedamnaestog stoljeća



Tema:

Hrabri podvizi hajduka



Ideja:

Nikad ne vjeruj ljudima koji su te nekada napustili i iznevjerili



Likovi:

Mijat Tomić, Marijan, Vid Žeravica, Toma Tomić, Džaferbeg, Kata, Sava,

Crni Arapin, Arapin.



Kratki sadržaj:

Mijat Tomić je i kao mali bio jako hrabar. Vuka je skoro rastrgao vlastitim

rukama. Ljudi nisu vjerovali u njegovo junaštvo, ali su se u idućih

tridesetak godina u to uvjerili. Crni Arapin je bio opaki razbojnik: nitko mu

ni ime nije znao, svi su ga se ljudi bojali i bio je jako okrutan. Jednog je

dana izazvao Džaferbega Kopčića na dvoboj. Džaferbeg ga se bojao i nije

se htio s njim boriti jer bi bio poražen. Uto ga je spasio Mijat Tomić,

njegov vjerni sluga. Sjeo je na konja te pohitao prema Crnom Arapinu.

U dvoboju je bilo očito tko će pobijediti. Mijat mu je zabio mač u rebra te

ga odmah usmrtio. Arapinovi vojnici su odmah pobjegli. Kao nagradu je

dobio veliku livadu Jabuku. Tamo je sa prijateljima naišao na neke ljude

koji su kosili njegovu zemlju. Ubio je njihovog vođu i nije ih kaznio jer su

samo slušali naredbe koje su im bile zadane. Kako bi preživjeli zimu,

trebalo im je nešto novca. Svi su se složili da će pljačkati samo one ljude

koji su pljačkali, lihvarili ili na druge načine štetili građanstvu. Prvi cilj je

bila bogata karavana Muje Baledžije. Tu su oslobodili jednog roba i goniča

koji je, kao i rob, bio zahvalan Mijatu i njegovoj družini na spašenu životu

te postao član hajduka. Čim su podijelili bogati plijen, svi su otišli svojim

kućama. U proljeće su se opet sastali i nastavili svoj posao. Cijela Bosna i

Hercegovina je znala za Mijata Tomića i za njegove podhvate, pa i

ubojstva. Ovog puta su opljačkali Hasanbegove dvore dok on nije bio u

njima. Straža nije bila velika pa su je lako svladali i odnijeli svakakva

blaga iz nje. Tako su prolazile godine njihovoga hajdukovanja. Napadali su

karavane, karaule, dvorove. Jednog proljeća dva se čovjeka iz njegove

družine nisu vratila sa zimovanja. Jedan se već obogatio i odustao od

hajduka, a drugoga je ubio njegov prijatelj. Jedne večeri došao je paša od

Zvornika kod seoskog kneza. Mijat i hajduci su se prerušili u djevojke te

ubili pašu. Jednog dana mu je došla jedna čudna poruka od Ilije, čovjeka

koji je postao bogat te se odvojio od hajduka. Rekao je da mu se rodio još

jedan sin i da mu dođe na krštenje te da mu bude kum. Marijan ga je

sprečavao i govorio mu da ne ide kod njega jer bi mu mogao i prirediti

nekakvo neugodno iznenađenje. On je ipak odlučio otići ali tako da ga

nitko ne vidi. Tako se jednog dana iskrao iz planine i otišao u Doljane k

njemu. Bio je jako gostoljubiv, zapravo sumnjivo gostoljubiv. Ipak je

trebao poslušati malog Marijana. Čim je prekoračio prag njegove kuće,

dva spretna čovjeka s puškama su ga tako precizno pogodila u srce i u

čelo da je ostao na mjestu mrtav. To su bili Arapin i Sava. Čim je mali

Marijan vidio da ga nema i kad se sjetio koji je dan, odmah je otišao u

Doljane. Svi hajduci su se uputili u Doljane. Pronašli su ubojice te ih

zavezali i stavili im neke krpe u usta. Stavili su ih na tavan Ilijine kuće te

ju zapalili. Mijatovo tijelo su pokopali u predjelu Strmac, a mali Marijan, vođa hajduka je otišao duboko u šumu i pjevao Mijatovu najdražu pjesmu.



Analiza likova:

Mijat Tomić

Osvetoljubiv, domišljat, rodoljuban, radoznao, bistar, izdržljiv, snažan, neustrašiv, promišljen, odlučan, oprezan, pametan, hrabar, lukav.



Marijan

Mijatov bratić, rodoljuban kao Mijat, dobro podnosi bolove, ponosit,

druželjubiv, voli se smijati, vješt, snažan, ozbiljno shvaća naredbe,

snalažljiv, oprezan, ubija zle razbojnike, lukav, bistar, u svemu prati i

slijedi Mijata, postao vođa hajduka kada je umro Mijat, stasit.