Judita Lektira za skolu Lektirus

MARKO MARULIĆ:





Bilješke o piscu:

Marko Marulić, potomak starinske splitske patricijske porodice, rodio se u

Splitu 18. kolovoza 1450. Otac mu se zvao Nikola i sa Dobricom Alberti

je imao šestoro sinova. Prvu školu Marko Marulić završio je u Splitu, a

kasnije je otišao u Padovu, gdje mu je uz druge bio učitelj glasoviti

Picentini. Životopisac Franjo Natali, vršnjak Markov, kaže da je bio čudan,

poslušan i vrlo prijateljski mladić, pa da su ga poštovali svi koji su ga

poznali. Preminuo je 5. siječnja 1524. u Splitu, a bio je zakopan u crkvi

svetog Frana “izvan zidina” (“extra muros”). Marulić je učenik

padovanskog sveučilišta, pa po tome i talijanskog preporoda, kojemu je u

ono doba Padova bila čvrsto utočište. Njegov način pisanja i oštroumnost

uzrokuju da se njegovo ime proširi širom zapada, i upravo zbog toga u to

doba Toma Niger kaže da je najslavniji među učenim ljudima. Pisao je na

hrvatskom i na latinskom jeziku. Njegova najznačajnija djela su:

Epski spjev: “Istoria svete udovice”, Judita (1521.), Pjesme (1569.), a na latinskome: “De institutione bene vivendi” (1506.)



O djelu:

Judita je književno djelo u prozi. Sastoji se od šest pjevanja (Prvo libro, Drugo libro, Treto libro, Četvrto libro, Peto libro, Šesto libro). Judita je bila

napisana “od rojen’ja Isukrstova u puti godišće prvo nakon tisuća i pet sat

na dvadeset i dva dni misca aprila u Splitu gradu”. Marulić je ovdje

obradio poznatu biblijsku priču tako tako da je 16 glava starozavjetne

priče pripovijedio u šest knjiga, i to, kako sam kaže u posveti “Poštovanomu u Isukrstu popu i primanciru splitskomu, gospodinu donu

Dujmu Balistriću, kumu svomu da ju stumači našim jezikom, neka ju budu

razumiti i oni, ki nisu naučni knjige latinske aliti dijačke.” Kako se radi o

epskoj pjesmi biblijske građe nameće se po sebi pomisao da je pred

Marulićem u naš jezik pokušati protumačiti biblijsku povijest ali ne na isti

način kao Marulić, jer u Marulićevoj “Juditi” nema ukrasnih epiteta kojima

obiluje narodna epika. Iako Judita ne daje literarnog uživanja, zanimljiva

je već kao kulturni spomenik, a još više zbog načina, kako je nastala. Jer

nije slučajno što je Marulić odabrao baš Juditinu povijest da je obradi.

Njegov je rad potekao iz plemenite zamisli, da dade štiva i onima, koji

đačke knjige ne razumiju, a štivo je izabrao baš gledajući žalosno stanje

svoje domovine, koju su tuđinci bili pokrili. On narodu izvodi primjer

Judite, da vidi što može pouzdanje u Boga i vječnu pravdu. To je temeljna

ideja Markove pjesme. Tako je Marulić prvi pjesnik koji je pjevao za

narod, da ga osokoli u mukotrpnoj borbi s “istočnim zmajem” - Turcima.







Prvo libro

U prvom pjevanju Marulić opisuje babilonskog vladara Nabukodonosora

(koji je osvojio Siriju i Palestinu), te način na koji ubija Arfaksata. Pjesnik

opisuje i njegovu želju da zavlada svjetom te šalje svog vojskovođu

Oloferna da zauzme što više zemalja.



Drugo libro

U drugom pjevanju Marulić opisuje ratne pohode Oloferna te naposljetku

njegov dolazak u Izrael. Pjesnik opisuje i strah tih domaćih ljudi, njihove

molitve Bogu da im pomogne (da ih spasi).



Treto libro

U trećem pjevanju Marulić opisuje Oloferna koji je opkolio Betuliu,

zatvorio dotok vode u grad i sve zdence (tako da bi se Židovi što prije

predali). Potom su se vođe grada htjele predati ali Ozija (gradski knez)

moli Židove da se strpe još pet dana u čekanju božje pomoći.



Četvrto libro

U četvrtom pjevanju pisac opisuje Juditu koja se moli Bogu i koja zatim

iste noći odlazi iz grada sa svojom robinjom Abrom. Potom joj Bog još

daruje posebnu ljepotu kojom ona osvaja strašnog vojskovođu Oloferna.



Peto libro

U petom pjevanju pjesnik opisuje kako Olofern poziva Juditu na večeru

u njegov šator. Kada je nakon četvrtog dana pijani Olofern zaspao,

Judita mu se približi i odreza glavu. Potom je Olefernovu glavu postavila

na gradske zidine, da je vide njegovi podanici. Kad su njegovi podanici

vidjeli glavu, odmah su se razbježali, a one koji su ostali rastjerali su sami

građani.



Šesto libro

U šestom pjevanju pjesnik opisuje događaje u Jeruzalemu poslije odlaska

Olofernove voiske. Opisuje i dolazak pape Elijakima sa svojim papovima

koji su došli vidjeti Juditu. Ona odlazi u Jeruzalem na tri mjeseca te se

potom vraća kući. U svom daljnjem životu, ona se poslije prvog muža

Manasesa nije više vjenčala, a nakon njezine smrti narod ju je žalio

sedam dana jer zahvaljujući njoj nije bilo nikakvih ratova.