Dundo Maroje dao je svom sinu Maru pet tisuća dukata da ode iz Dubrovnika u Jakin, pa potom iz Jakina u Firencu, te mu je još rekao da ako mu dobro krene neka ode na Sofiu. Na taj je način novčano pohlepan otac mislio da će mu se sin Maro obogatiti. Ali Maro nije poslušao oca, te je iz Jakina otišao u Rim, a ne u Firencu. Ubrzo tamo Maro potroši sav novac. Kad je Maroje to doznao odmah je sa svojom slugom Bokčilom otišao u Rim da ga nađe. U potrazi su mu pomagali neki dubrovčani. Dotle je sin Maro živio kao bogataš. Novce je potrošio na
djevojku Lauru.Kad se u Dubrovniku doznalo što Maro radi u Rimu, došla je i njegova vjerenica Pera, njena baba i njen brat Dživo. Njihov prijatelj Dživolin ih je o svemu obavijestio. Dotle je Laura doznala za dolazak Marova oca (čula je razgovor Bokčila i Popive).Kad je Maro doznao za dolazak oca, pravio se da ga ne poznaje (zbog toga da mu ne skine nasljedstvo). Zatim ga je njegov sluga Popiva savjetovao da uzme Lauri tri tisuće dukata, što je on ubrzo zatim i učinio (kasnije ih je dao ocu da ih stavi u jednu kutiju). Uskoro su se otac i sin sreli, raspravili i razjasnili.
Potom dolazi do svađe između Mare i Laure jer Maro nije htio priznati za Peru, te je krivio Pometa (slugu od Uge Tudeška, nijemca) da laže. Na kraju su ipak Ugo Tudeško i Laura postali vjerenici. Isto je zadesilo i njegovog slugu Pometa i njezinu slugu Petrunjelu.Potom se svi vraćaju u Dubrovnik. Maro je najgore “prošao” jer je izgubio Lauru i Peru, a njegov sluga Popiva je izgubio dugoželjenu Petrunjelu.
Analiza djela:
Dundo Maroje sastavljen je na način plautinsko-talijanskih komedija
šesnaestoga stoljeća, u kojima se pjesnička mašta napinje i natječe kako
će intrigom prikazanih osoba bolje zamrsiti čin, ne pazeći da zgode budu
udešene. Tu se u jedan dan križaju zgode i nezgode u velikom broju,
tako da čovjeku treba mnogo razmišljanja da se sabere i razabere.
Ova komedija svojom zapletenošću i originalnošću daleko nadmašuje
ostale komedije koje su nastale u to doba.
Usporedba Dunda Maroja i Marka:
U ovom djelu u najvećem su kontrastu sin i otac.
Dundo Maroje je veoma škrt i voli novac, a njegov sin Maro je rastrošan.
Po mom mišljenju ovo djelo prikazuje likove koji su takvom kontrastu
zato jer nije dobro biti veliki škrtac kao Dundo Maroje, a ni veliki rasipnik
kao Maro. Mislim da nam je tu poruku htio prenijeti i sam pisac.
Kontrasti:
U ovom djelu možemo naći neke kontraste kao što su:
1. Sukob starosti i mladosti (sukob generacija).
Staru generaciju bi u ovom djelu predstavljao Dundo Maroje
a mlađu Maro.
2. Građansko-patricijskog sloj u odnosu na sloj obespravljenih:
Građansko-patricijski sloj je bijesan, intelektualno bezizražajan,
dok je sloj obespravljenih tj. sloj sluga bistar, duhovit i snalažljiv.
Mislim da Držić zauzima negativan stav prema prvom sloju,
tj. prema građansko-patricijskom sloju.
Dojam o djelu:
Ovo djelo mi se veoma sviđa jer je napisano takvim jezikom da ga
mogu svi razumjeti tj. nije preteško za shvatiti, a radnja je zanimljiva.
Mislim da nam je pisac ovom dramom želio prenijeti poruku da ne
smijemo biti ni rasipni kao Maro, a ni škrti kao Dundo Maroje,
već da moramo biti negdje između ova dva lika. Ova drama je i danas
aktualna zato jer i danas postoje ljudi koji su veliki rasipnici, a i oni koji
su veoma škrti.
Nema komentara:
Objavi komentar