OTAC GORIOT / ČIČA GORIOT Lektira za skolu

HONORÉ DE BALZAC:
OTAC GORIOT / ČIČA GORIOT


Bilješke o piscu:

Honoré de Balzac francuski je romanopisac, pripovjedač i dramatičar.

Rođen je 1799. godine u provinciji, pokušava u Parizu napraviti brzu

književnu karijeru. Razočaran prvim neuspjesima i gonjen željom da što

prije stekne renome i društveni ugled, ulazi u neuspjele investicije te se

opterećuje dugovima za cijeli život. Možemo ga smatrati prvim modernim

profesionalnim piscem. Utemeljio je tzv. kritički ili društveni realizam.

Prijalazna je figura između romantizma i realizma - s jedne strane se u

njegovim djelima pojavljuju melodramatične fabule, retorika, romantičke

strasti, divlji individualizam, dok s druge strane unosi brižljivo

dokumentirane, detaljne studije društvenog života, s točnim i autentičnim

podacima. Najvažnije djelo mu je “Ljudska komedija”, grandiozna epopeja

u kojoj, po uzoru na Dantea, nastoji sistematički klasicificirati panoramu

svojih suvremenika i tadašnjeg društva. To je serija od 92 romana,

s često sličnim ili istim likovima, a ti romani se dijele u tri grupe:

Studije običaja, Filizofske studije i Studije braka. Najpoznatija djela su

mu: „Otac Goriot“, „Seoski liječnik“, „Sjaj i bijeda kurtizana“.



Vrsta djela:

Obiteljski roman



Mjesto radnje:

Pariz



Vrijeme radnje:

1819. - 1820. g.



Tema:

Ljubav oca Goriota prema kćerima koje ga iskorišavaju.

Želja mladog čovjeka iz provincije da uspije u velikom gradu.



Problematika koja se obrađuje u djelu:

Očinska ljubav koja ne poznaje granice.

Želja za uspjehom.

Posesivna ljubav oca prema kćerima.

Odana i slijepa ljubav oca prema kćerima.

Amoralnost, moralni pad čovjeka.



Inspiracija iz sličnog djela:

Shakespeareova tema iz “Kralja Leara”, koji se lišava svega da bi njegove

nezahvalne kćeri mogle ostvariti svoje ambicija.



Struktura djela:

Struktura je dramska što pisac i sam naglašava. Satoji se od šest

poglavlja: Pansion, Dva posjeta, Ulazak u otmjeno društvo, Bježismrt,

Dvije kćeri, Očeva smrt.



Bilješke o djelu:

Prvi dio započinje opisom pansiona gospođe Vanquer, u kojem se vidi

Balsacova privrženost realizmu.



Citat:

“Ukratko, tu caruje bijeda bez poezije, bijeda škrta, šutljiva, otrcana.

 Ako u njoj još i nema blata, ima mrlja, ako i nije poderana i prljava,

 zato će se ubrzo raspasti od trulosti.”



Pisac opisuje Eugenea de Rastignaca i govori kako on, iako plemić, nema

baš previše novca. Dalje piše kako je Eugene bio marljiv i rano je shvatio

da će se u životu naraditi.



Vautrin daje opise društva i parižanki, licemjerja i pokvarenosti te moralne

izopačenosti.



Citat:

”Ako imate smolu da ukradete bilo što izložit će vas na trgu pred palačom

 pravde kao čudovište, ukradete li milijun u salonima slaviti će vas kao

 utjelovljenje kreposti”.



Rastignac zna ponekad izgubiti samopouzdanje i vidjeti sebe u ulogama

koje ga ne zadovoljavaju. Zamišlja se kao činovnik i boji se kako neće

moći doći u visoko društvo zbog nedostatka novca.



Vikontresa de Beauseant mu savjetuje da bude beskrupulozan prema

svijetu, jer svijet je hladan i ravnodušan prema slabićima, a boji se

okrutnika.



Citat:

”Udarajte bez milosti, pa će vas se svi bojati”.



Rastignac saznaje istinu o Goriotu i uzima ga pod svoju protekciju,

a kasnije se dvoji jeli dobro postupio kada je napisao pisma.



Dio koji najbolje opisuje ljubav Goriotovu prema kćerima:



Citat:

“Čekam ih na mjestu kuda će proći, srce mi mahnito lupa, kada naiđu

 njihove kočije, ja se divim njihovim haljinama, one mi na prolasku dobace

 osmjeh, koji pozlati moj život kao da na nju padne zraka divnog sunca.

 Volim konje koji ih vuku, i htio bih biti psić što ga drže na koljenima

 Živim od njihove radosti.”

Sestre sa počinju optuživati međusobno kako bi okaljale jedna drugu.

Delphine kazuje istinu o životu sebe i ostalih njoj sličnih žena.

Eugene uspjeh želi više od ičega. Delphine Povjeava Eugenu svoje želje.

Anastasia čak i ljubav gleda kroz prizmu novca. Eugene shvaća kakve su

uistinu parižanke.



Goiriot samome sebi priznaje kakve su njegove ljubljene kćeri, i postaje

svjestan svoje pogreške. Goriot na kraju umire, a kćeri mu ne dolaze na

sprovod, na što Eugene izaziva društvo.



Citat:

”Oči mu gotovo žudno za prostor među… tamo gdje je živio ovaj otmjeni

 svijet, u koji se želio probiti… A sada je na nama dvama red”



I kao prvi čin svoga izazova društvu Eugene pođe na večeru kod gospođe

de Nuavgen.



Analiza likova:

Goriot

Bivši tvorničar tjestenine, bogat i sretan; stanovnik pansiona Vanquer.

Gotovo do ludila voli svoje kćeri, i ništa ne može potisnuti njegovu ljubav

prema njima. U svojoj ljubavi nema granica, dao bi im sve pa čak i svoj

život. Ponosan je, ali ponos gubi pred kćerima. Kaže da ih voli više nego

što Bog voli svijet, zato što svijet nije lijep kao Bog, a kćeri su ljepše od

njega. Njegova ga neizmjerna ljubav vodi u propast, smrt i neimaštinu.



Eugene de Rastignac

Mladić iz provincije, željan bogatstva i uspjeha u velikom gradu.

Častoljubiv i ponosan. Odstupa od morala i podređuje ga uspjehu.



Delphibe i Anastasie

Goriotove kćeri, dvolične i pohlepne, bez morala, bez ljubavi prema ocu

koji im je dao sve. Željne samo ljubavi mladih plemića i novca, te uspjeha

u društvu.