Kod kuce je najgore lektira za skolu Lektirus

EPHRAIM KISHON:


Bilješke o piscu:

Ephraim Kishon je izraelski pisac, rođen 1924. g. u Budimpešti. Za vrijeme

rata radio je u logoru u Slovačkoj, a do kraja rata se skrivao i tako uspio

izbjeći logore smrti. Godine 1949. se seli u Izrael. Piše duhovite putopise,

scenarije, komedije, mjuzikle, kratke priče. Knjiga “Kod kuće je najgore”

je najprodavanija knjiga u svijetu.



Ulijepi bližnjega svoga

Likovi koje sam upoznala: Pisac, Amir, Amirova učiteljica, gosp. Frisch



Nasmijalo me:

“Naše se dijete čak i izgledom izmijenilo: oči mu se smanjile a obrazi

 naduli. Najbolja supruga na svijetu tvrdi da se on pretvara u hrčka.

 O hrčku u leksikonu piše: “Glodavac izgledom sličan štakoru, u obrazima

 ima džepove u koje sprema zrna žitarica, te tako stvara zalihu za zimu.”

 Prava slika i prilika Amirova!” (str. 123)



Kratki sadržaj:

Djeca su dobila novu zabavu. Album sa tekstom i praznim mjestima za

kustraciju i vrećice sa sličicama, koje se lijepe u taj album. Pisac

zaključuje da izdavači zarade ogroman novac prodajući sličice u

paketićima. Da bi se popunio album, potrebno je skupiti hrpu sličica, od

kojih su većina njih duplići. Ta hrpa duplih sličica razvija kod djece duh

razmjene, ali istovremeno i prazni fond džeparca i roditeljskih prihoda.

Neka djeca počnu i krasti od roditelja. Uplašeni roditelji sazovu sastanak,

želeći riješiti problem sličica. Prihvaćen je prijedlog da se djecu zatrpa

sličicama, pa će im one ubrzo dosaditi. Međutim, djecu nisu uspjeli zbuniti.

Oni sa još većim žarom trpaju i spremaju nove sličice, tako da sve više

liče na hrčke. Amirov otac, umoran od albuma “Čuda svijeta”, doživi novi

šok. Izašao je novi album: “Svijet sporta”.


Moje zlato spava

Likovi koje sam upoznala: pisac, Amir, supruga, Gideon, Avital



Nasmijalo me:

“Obratili smo se psihoterapeutu, koji nas je odmah upozorio da ništa ne

 pokušavamo silom, jer bi to moglo ostaviti traga u njegovu društvenom

 životu. - Priroda će se sama pobrinuti ako joj za to damo priliku – reče

 nam. Dali smo prirodi priliku ali ona je nije iskoristila. Kad sam jednom u

 pola četiri izjutra zatekao Amira gdje kredom u boji crta avione po

 zidovima, toliko sam se razbjesnio da sam smjesta nazvao popustljivoga

 psihoterapeuta. Na drugom kraju javio mi se umilni dječji glasić: - Tata

 spava.” (str. 112)



Kratki sadržaj:

Pisac je sretan što ima sina Amira koji točno u pola devet ide u krevet, a

ustaje u sedam u jutro. Naravno, uskoro pisac priznaje da laže. Amir

oblači pidžamu u pola devet, ali tada počinje njegova šetnja po stanu, a

ne spavanje, prvo je žedan, onda provjerava torbu, tada gleda televiziju,

malo se igra sa psom i tako sve do dva sata ujutro. Dakako, to izaziva

pospanost i nepažnju u školi. Amir često i zaspi na satu. Dugo su Amirovi

roditelji mislili da samo njihov sin luta noću, dok kod susjeda Gideona, koji

je strog, nisu otkrili da mala Avital također legne u 20 sati i 45 minuta, ali

također luta do dva u noći. Školske praznike je supruga iskoristila da

Amira vrati u normalne sate sna. Umjesto da ga tjeraju ranije na

spavanje, roditelji su poticali Amira u nespavanju. Kroz dvadeset dana

praznika, postigli su da Amir preskoči jedan dan i sada opet redovno

odlazi u pola devet na spavanje. Naravno, osim ako pisac ne laže.



Dojam o djelu:

Knjiga je izvrsna. Obični događaji jedne obitelji opisani su s puno humora.

Svi se mi možemo pronaći u tim pričama, jer se opisani događaji svima

nama ponekad dogode, a i lijepo je vidjeti ih kroz humorističan pogled

jednog pisca.