Ilijada lektira za skolu Lektirus

HOMER:



O djelu:

Ilijada je karakterističan ep, pjesma dulje pripovijesti u stihovima, u kojoj

se govori o nekoj temi važnoj za zajednicu. Obuhvaća sva sveopća pitanja

i probleme vremena iz kojeg potječe: religiju, socijalne probleme, da li je

čovijek smrtan ili nije itd. Ilijada je pisana u karakterističkom heksametru

(stih od šest stopa: 5 daktila i 1 spondej ili trohej). Heksametar kao

relativno dugački stih bio je prikladan za opsežno i ravnomjerno

pripovijedanje. Sastoji se od 24 ravnomjerna pjevanja. Homer je

slikovitost ostvario: invokacijom: "Srdžbu, boginjo, pjevaj Ahileja, Peleju

sina...", stalnim epitetima koji su karakteristični za epove: crni junaci, vrli

sini, divan junak..., aliteracijom, asonancom, polisidetonom te

asidetonom. Cijeli je ep pisan u inverziji čime je ostvarena ritmičnost i

dinamičnost stiha. Svaki stih počinje velikim slovom, rima je isprekidana i

neujednačena što ukazuje na slobodan stih. Najvažnije Homerovo stilsko

sredstvo je hiperbola. Uveličava osobine junaka približavajući ih

savršenstvu i nestvarnosti, no moramo uzeti u obzir da narodni

pripovjedači ne drže do same autentičnosti priče već je pokušavaju

napraviti što zanimljivijom. Ilijada se ističe uzvišenim i svečanim tonom,

pomalo kao himna ratnih događaja.



Tema:

U Ilijadi prevladavaju stalni motivi i teme: slike junačkih gozbi, prizori

borbi i junačke smotre vojske. Temeljni motiv je srdžba tesalskog kralja

Ahileja i njegova svađa sa kraljem Agamemnonom.



Kratki sadržaj:

Ilijada nosi ime po Iliju, drugom imenu grada Troje. Sadržaj obuhvaća

zadnjih 51 dan u završnoj, devetoj godini rata koji se vodio između Troje i

Grčke zato što je trojanski kraljevič Paris oteo lijepu Helenu, ženu kralja

Meneleja i opljačkao kraljevsko blago. Radnja počinje odbijanjem grčkog

kralja Agamemnona da vrati Kriseidu ocu, Apolonovom svećeniku, na što

se on razbijesni i za osvetu pošalje kugu na grke. Pod pritiskom Ahileja i

ostalih grčkih uglednika Agamemnon pristane vratiti kćer ocu, no sebi

zauzvrat uzme Ahilejevu robilnju Briseidu. Tu počinje prava radnja epa.

Ahilej se rasrdi, povuče iz vojske i rata te naloži majci da moli Zeusa da

oduzme grcima ratnu sreću kako bi uvidjeli koliko su ogriješili o njega.

Nakon brojnih poraza koje su Trojanci na čelu sa Hektorom nanijeli

grcima, Agamemnon moli Ahileja da se vrati, te mu zauzvrat obećava

veliko blago i Briseidu. Još uvijek obuzet srdžbom Ahilej odbije, no dade

vojsku svom najboljem prijatelju Patroklu da povede grke u pobjedu. U

bitci Patroklo umire od Hektorove ruke. Kad to čuje Ahilej obuze ga veliki

bijes, te se odluči osvetiti za prijateljevu smrt. U dvoboju, koji je vrhunac

djela, Ahilej ubije Hektora uz pomoć božice Atene. Danima poslije Ahilej

mrcvari Hektorovo tijelo sve dok Hektorov otac ne zatraži sinove ostatke

ljubeći Ahilejevu ruku (ruku sinove ubojice). Kad to Ahilej vidi prođe ga

srdžba i bijes, te vrati tijelo. Ilijada završava pokapanjem Patrokla.



Uz samo pripovijedanje radnje, Homer ubacuje opise prirode, iscrpne

podatke o vojnicima i bojištima čime zapravo smiruje i usporava radnju.

Preko teme rata, prikazuje zle sudbine ljudi i težak život. Poseban opis je

onaj kada se Hektor oprašta od svoje žene i sina, znajući da odlazi u smrt

i da ih više nikad neće vidjeti. Opisujući ratne događaje i prikazujući

brojne žrtve, Homer nema određenu naklonost ni prema jednoj strani već

prema žrtvama i njihovim obiteljima. Samim ratnim vremenom i

okruženjem, Homer sebi otvara prostor da razvije sliku bojeva i prikaže

sjaj grčkih i trojanskih junaka. Opisi ratnih zbivanja i sukoba svjedoće o

pjesnikovu dobrom poznavanju ratnih događaja.



Analiza likova:

Homer se koristi velikim brojem likova no u središte zbivanja stavlja

grčkog junaka Ahileja. Ahilej je mlad čovjek divne vanjštine i velike

hrabrosti. Svojom izuzetnom vještinom ističe se kao najbolji grčki vojnik,

samom svojom pojavom utjeruje strah neprijateljima. Pošten je i odlikuje

se čvrstim i dobrim karakterom, no njegova slabost leži u nemoći da

svlada žestinu vlastitih emocija. Ide prema smrti i razočarenju, da bi kroz

to iskustvo spoznao cjelinu i smisao ljudske egzistencija na samom kraju

epa.



Kao nekakva suprotnost njemu, javlja se trojanski junak Hektor koji se

bori za domoljubne ciljeve i povodi patriotskim osjećajima čak žrtvujući

svoj život, dok se Ahilej povodi za osobnim osjećajima bijesa i srdžbe.



Uz smrtnike, važnu ulogu u Homerovom spjevu imaju i bogovi.

Opisuje ih kao bića u ljudskom obliku sa nadnaravnim moćima,

ali ljudskim karakterom, tako da se i oni povode za osobnim osjećajima

i ciljevima miješajući se u rat. No to miješanje Homer ne prikazuje kao

neku nadprirodnu silu, dapače kao nešto logično. Božansko djelovanje ne

prekida tijek radnje čudesnim obratima događaja, već pridonosi njenom

razvoju.