Hasanaginica Prepricana lektira Lektirus

Bilješke o piscu:
Krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina kao već ostvaren

pripovjedač i romansijer u drami se javio i Alija Isaković. Rođen je u

Bitunji kod Stoca 1932. godine. Pripovjedač, dramski pisac, putopisac i

historičar književnosti. Njegova najpoznatija djela su Sunce o desno

rame, Semafor te drame: Kraljevski sudbeni stol, Hasanaginica, To(1979.), Generalijum(1979.) koje su donijele neosporan kvalitet u

historijski tok bošnjačke dramske književnosti.Nedavno je objavio Riječnik

karakterističnih bosanskih riječi. Trenutno živi i radi u Sarajevu.



Vrsta djela:

Drama / tragedija



Mjesto radnje:

U Zagvozdu, podno Biokova i na Klisu.



Vrijeme radnje:

Prva polovica 17. stoljeća.



Tema:

Tragični nesporazum



Ideja:

I mali nesporazum dovoljan je da dođe do tragedije.



Kratki sadržaj:

Sve počinje kad je junak Hasanaga ranjen u ratu, a žena ga ne posjećuje,

jer je u to vrijeme bilo sramota da žena izlazi iz svoga dvora. Zato se

Hasanaga razljutio i rekao ženi da kada se vrati kući da ga ne čeka, nego

da ode iz dvora. Ona se rastuži jer će morati ostaviti petero djece. Na to

dođe njezin brat Pintorović–beg i da ju udati za Imotskog kadiju. No ona

je i dalje voljela Hasanagu. I rekla je bratu da kad će se udavati preko nje

stavi bijelu plahtu da ne mora gledati svoju jadnu djecu. No Hasanaga je

prepoznao Hasanaginicu ispod plahte, te je rekao da ima srce kameno

zato jer se neće smilovati djeci. Kad je Hasanaginica to čula, umrla je od

tuge.



Kompozicija djela:

Uvod: Hasanaga na ratištu

Početak: Hasanagina poruka i Hasanagicin odlazak s dvora

Zaplet: Polazak svatova

Vrhunac: Svatovi pred dvorom i tragična smrt



Analiza glavnih likova:

Hasanaga

Oko 30 godina, crn, snažan, visok, odbojan i ljut muškarac, ponosan, ali

veliki junak. Iako je otjerao Hasanaginicu on ju je ipak volio svim srcem

što se pokazuje na početku drame. Pored toga on je bio i brižan otac, sin i

brat.



Ovaj odlomak pokazuje njegov ponos i brigu za Hasanaginicom.

                HASAN-AGA: A ti peškeš! Majko,ona je majka djece moje!

                MAJKA: Sikter!

                HASAN-AGA: Ona je pod našim rzom i obrazom!

                MAJKA: Sikter!

                HASAN-AGA: …Pod našim namom i imenom Arapovića.

                MAJKA: Sikter,rekoh…



Ovaj odlomak pokazuje njegovu brigu za djecom i dvorom.

                HASAN-AGA: U dvoru kako?

                MAJKA: Nako…

                HASAN-AGA: Djeca kako?…



Hasanaginica

Lijepa, plava, oko 26 godina, bujne kose i tijela, dobra, voli djecu i muža,

jadna, tragična. Njena sudbina isprepletena je nizom problema od kojih je

jedan i njen mali nesporazum sa mužem zbog kojeg i dolazi do zapleta

radnje koja se završava tragično. Kao i sve žene tog doba njoj su

uskraćena glavna prava od kojih je i to da sama odlučuje o svom

životu. Njena iskrena ljubav prema mužu se nažalost nije mogla ispoljiti ni

u jednom momentu zbog niza okolnosti i problema. U mnogim odlomcima

i dijelovima drame dobro se pokazuje njena neizmjerna briga i čežnja za

djecom, kao i tuga, jad i nesebičnost. Psihički Hasanaginica je jako

ožalošćena, potresena i sekirljiva osoba zbog čega je i došlo do tragedije.

Što se tiče njenog karaktera, on je veoma pozitivan što se može uvidjeti u

svim dijelovima drame. Pored toga u nekim odlomcima može se vidjeti da

je Hasanaginica veoma obrazovana i pismena osoba koja je nastojala da

nauči svoju djecu u čemu joj se suprotstavljala Hasanagina majka.



Pintorović–beg

Oko 35 godina, visok, ponosit, prijek, šutljiv, dobar, ljut, brzoplet i voli

svoju sestru…



U ovom odlomku jasno je naglašena njegova ponositost.

BEG PINTOROVIĆ: (Prekida) Šta zboriš, pjevaču?

GUSLAR: (Ne da se zbuniti)

               Dočeka ga Vranić Ali-beže,

               Isprid njega na noge skočio,

               Kod sebe mu misto namistio…

BEG PINTOROVIĆ: (Ljut) Stani, ne valja ti pjesma. Kako može beg skakati

                    na noge prid agom? Gdi to ima? Evo kliškog kadije nek reče.

Sljedeća rečenica pokazuje njegovu brzopleost.

BEG PINTOROVIĆ: Sestro; dosta zbora! Svati dolaze! Otri suze! Pokaži se

                            čija si!



Pored svoje brzopletosti i ponosa Pintorović-beg je veoma promišljen i

dobar čovjek.



Analiza sporednih likova:

Majka (Hasan-agina)

Oko 45 god, sitnih očiju, blijeda lica, bigotna izraza, lošeg karaktera



Majka(bega Pintorovića i Hasanaginice)

Oko 50 god, smirena i vrijedna



Ajkuna:

Oko 16 god., lijepa, vižlasta



Abid:

Nešto stariji od Bega, blagog i dobroćudnog izraza i karaktera



Djeca:

Starija kćerka, 10 godina

Stariji sin, oko 8 godina

Mlađa kćerka i Mlađi sin, oko 6 godina, blizanci



Pored ovih u drami se pojavljuju još neki likovi koji nisu u cjelini vezani za

tok radnje i koji samo jednom ili dva puta izlaze na scenu.



Kritički osvrt na djelo:

Preobrazovanje baladne građe u dramu Hasanaginica Isaković je uradio sa

strašću i oprezom stvaralački raspoloženog povijesničara zaputivši se u

osvjetljavanje socijalno-historijskih okolnosti pod kojim se mogao dogoditi

tragični nesporazum između muža i žene. On je prvi bošnjački pisac koji

se odlučio za dramatizaciju ove izazovne balade, ali je i prvi dramatičar

uopće koji joj se uspio približiti na najbezbolniji način - sa dvostrukim

srcem stvaraoca, starinskim u osluškivanju, a modernim u oblikovanju

građe. Zato je Hasanaginica tekst klasičan analognoj sferi i vajanju

likova, ali modernih dramaturških rješenja po segmentiranju prostora i

paralelizmu zbivanja, čijom čvrstinom i skladom Isaković parira stamenom

svijetu balade i njenom uvijek krepkom organizmu što diše čarobnom

jednostavnošću savršenstva.



Dojam o djelu:

U drami Hasanaginica ono što je podstaknulo najviše mojih osjećanja kao

što je vjerojatno isti slučaj kod većine čitalaca je nesebičnost i ljubav

jedne žene koja je zatrpana porodičnom problematikom koja je opet gusto

protkana društvenim i intimnim određenjima historijskog okvira Bosne iz

prve polovice 17. stoljeća. U drami ono što me takođe dosta potaknulo na

vlastito razmišljanje o toku radnje je Isakovićeva smirenost u pisanju koji

je zaustavio svoju tvoračku maštu i više se približio baladi nego nekom

vlastitom stilu i slobodi pisanja. Međutim nije samo pisac drame doprinjeo

njenoj ljepoti već i njena vlastita ljepota već opjevana u baladi koja je

zbog toga i prevedena na mnogo jezika.