Grof mone cristo Lektira za skolu lektirus

ALEXANDRE DUMAS:


Bilješke o piscu:

Alexandre Dumas je francuski pisac rođen 1802. g. Najpopularniji je

romanopisac i dramatičar svoga vremena. Bio je jedan od začetnika

roman – feljtona. Bio je pisac nevjerojatnog plodnog talenta, bogate

fantazije i živa duha. Otac mu je bio poznati Bonapartin general, a

Alexandre je bez oca ostao u svojoj četvrtoj godini. Pošto je bio odgajan

samo sa strane majke u njemu se razvio pustolovan duh kojemu nikada

nije manjkalo slobode. Napisao je mnoga djela, neka sam, a neka u

suradnji sa drugima. Njegovo izuzetno bogato stvaralaštvo sadrži oko 300

drama i romana. Za kazalište je zaslužan što je dao prvu povijesnu

romantičku dramu «Henrik III. i njegov dvor» koja je izvedena godinu

dana prije Hugove poznate drame Hernani. Temelji se na povijesnim

činjenicama koje su kombinirane sa ljubavnom dramom. To je prvo

francusko kazališno djelo prikazano na francuskoj sceni. Nakon uspjeha

drame «Antony - tragedija ljubomore», Dumas je napisao još mnogo

drama, melodrama, tragedija i lakih komedija. Tragedije imaju sve

osobine romantičnog kazališta. Golem aparat, mnogo osoba, patentičan

ton, složene sukobe i mnoštvo obrata. Velik su uspjeh postigli njegovi

pseudopovijesni romani u kojima povijest oživljava kao zanimljiva i

slikovita stvarnost. Dokument vremena obogaćen je zanimljivim zapletom,

mnogim pustolovinama, simpatičnim i hrabrim junacima. Najpoznatije

Dumasovo djelo je trilogija romana «Tri mušketira», «Dvadeset godina

kasnije», «Vicomte de Bragelonne», zatim slijede «Grof Monte Cristo»,

«Kraljica Margot», te «Gospođa de Montsoreau». Utjecaj

avanturističko–povijesnih Dumasovih romana osjetio se gotovo u cijeloj

europskoj trivijalnoj literaturi. Međutim, sama kompozicija, svjež dijalog i

živ opis privlače i danas pažnju i interes široke publike. Umro je 1870. g.



Sadržaj:

U luci Notre Dame de la Garde u gradu Marseillu svi su s nestrpljenjem

očekivali brod Faraon koji je trebao stići još prije tjedan dana. Svi su bili

sretni i radosni, ali mlada zanosna Mercedes je vidjela da je na brodu

zastava na pola koplja, što je označavalo neku nesreću. Fernand Mondego

je provodio posljednje trenutke sa svojom nećakinjom Mercedes u koju je

bio zaljubljen. Ona nije marila za to, već je s nestrpljenjem očekivala

svoga zaručnika Edmonda Dantesa. Dantes je bio časnik na brodu, a

nakon smrti kapetana Lecrela preuzeo je ulogu kapetana. Zavisan Dangles

želio je samo najbolje Dantesu, jer se i on borio za tu titulu. Dangles

otkriva Morellu, vlasniku broda da je brod pristao na Elbi što je značilo da

je kapetan Lecrel imao sastanak s Napoleonom. Dantes, ne znajući ništa o

politici, priznaje da kod sebe ima pismo koje mu je na samrti dao kapetan.

Niti ne sluti da bi mu taj komad papira mogao uništiti život. Navečer,

Mondego i Dangles pišu pismo tužiocu u kojemu optužuju Dantesa da je

bonapartist. Pijani Caderousse im pomaže ne znajući što čini. Caderousse

je Dantesov susjed koji zbog zavisti želi uništiti Dantesa. Inače, on se

uvijek više zanimao za tuđe živote nego li za svoj vlastiti. Mladi odvjetnik

de Villefort uhapsi Dantesa te saznaje da je pismo namijenjeno njegovu

ocu Noirtieru.



Da bi spasio svoju karijeru Dantesa osuđuje na robiju, a oca dovodi u

Pariz. Dantes se nalazi u zamku. Pokušava shvatiti zašto je u zatvoru, ali

ne pronalazi njemu shvatljiv razlog. Nakon deset godina u zamku

upoznaje abbu Faria koji je pokušavši pobjeći iskopao tunel u krivom

smjeru te došao do Dantesove tamnice. On pomaže Dantesu da razotkrije

istinu, te ga podučava o svemu. Svećenik Faria umre, a domišljati Dantes

sakrije njegov leš i u vreću zamota sebe. Vreća je bačena u more, a

Dantes je spašen od robije. Nakon mnogo sati provedenih na pučini

Dantesa pronalaze talijanski krijumčari i spašavaju mu život. Edmund

saznaje da mu je otac umro od gladi što u njemu budi veliku želju za

osvetom. Dantes odlazi na otok Monte Cristo gdje pronalazi najveći dio

Spadinog blaga, sačuvanog više od 3,5 stoljeća – to je blago Monte Crista.



Dantes saznaje da je Caderousse vlasnik krčme vlasnik krčme Mast du

Gard gdje živi sa svojom ženom Carconte. Predstavlja se kao abba Busoni

i daje mu 100000 franaka, ali pod uvjetom da izvrši jedan zadatak – mora

saznati sve o Danglesu, Mondegu i Villefortu.



Fernando Mondego postao je general s novim imenom lord de Marcerf, a

oženjen je za prekrasnu Mercedes, nekadašnju Edmundovu zaručnicu.

Villefort je postao državni odvjetnik, a Dangles najpoznatiji i najčuveniji

bankar u Parizu.



Dantes odlazi u Marseille gdje saznaje da je njegov prijatelj Morrel pred

bankrotom. Predstavlja se kao blagajnik tvrtke Thomson and French te

spašava prijatelja od bankrota. Morrelova obitelj zahvalna je nepoznatom

darovatelju. Nakon što je spasio prijatelja od nevolje, odlazi u Rim na

karneval i upoznaje Franza di Epinaza i Fernandova sina Alberta. Tu se po

prvi put predstavlja kao grof Monte Cristo.



U Rimu su Alberta oteli rimski razbojnici i odveli ga u katakombe. Dantes

spašava Alberta, a on ga uvodi u visoko pariško društvo. Upoznaje baruna

Danglesa i njegovu kćer Eugeniju, grofa de Morcerfa, baruna Villeforda,

njegovu kćer Valentine, sina Ednarda i ženu Heloisu. Odlazi u Pariz u

posjet barunu Danglesu kao grof Monte Cristo kojemu se čitav svijet divi u

proteklih pet godina. Otvara kod njega račun od pet milijuna franaka.

Nakon toga odlazi De Villefortu od kojeg traži obranu od razbojnika.

Valentine ga upoznaje sa  svojim djedom Noirtierom kojemu je pismo

kapetana Lecrala bilo namijenjeno. Valentine je bila zaljubljena u Morrela,

koji je sin vlasnika broda Faraon. Ona je trebala naslijediti veliko

bogatstvo i zbog toga je njezina maćeha želi ubiti. kada bi se riješila

čitave obitelji nasljedstvo bi pripalo njenom sinu Ednardu. Nakon što

maćeha ubija cijelu njenu obitelj, Morrel je vrlo zabrinut za Valentine.

Edmund je pristaje čuvati, no ona je ipak otrovana. Na sreću nije umrla i

Edmund je odvodi na otok Monte Cristo dok svi ostali smatraju da je

mrtva. Kasnije i sam Morrel dolazi na otok gdje sretno žive ostatak svoga

života.



Odlazi u kuću Mondega gdje vidi Mercedes koja ga prepoznaje, ali ga ne

želi izdati. Zajedno sa kćerkom Ali-paše, kojega je Mondego ubio, smišlja

osvetu i prikuplja sve dokaze koje će upotrijebiti protiv njih. Upoznaje i

poznatog varalicu Faustina te ga proglašava grofom Andrea Cavalcante.

Od Danglesa kupuje Journal de Globe i španjolske vladine obveznice u

iznosu od jednog milijuna franaka. Dangles također kupuje obveznice te ih

preporučuje svim svojim mušterijama. Dantes odlazi u Španjolsku i

potplaćuje glasnika. U Parizu nastaje panika zbog informacije da je u

Španjolskoj započeo građanski rat. Dangles prodaje španjolske obveznice.

Kada Dangles sazna da je informacija bila lažna poludi. Nitko mu ne

vjeruje da je prodao i svoje obveznice pa mu svi prijete sudskom

parnicom. Na kraju Dangles završava u ludnici.



Faustino, kojemu je pravo ime Benedito, prije sedam godina je trebao

pobjeći zajedno sa Caderoussom sa galije. No, Benedito je izdao

Caderoussa. Kada Caderousse ugleda Benedita izaziva ga na dvoboj u

kojem Benedito ranjava Caderoussa. Dantes odvodi ranjenog Caderoussa

k svojoj kući i otkriva mu da se ispod grofa Monte Crista krije Edmund

Dantes. Kada je to Caderousse saznao umire od šoka.



Benedito je optužen za ubojstvo i odveden je u tamnicu. Tužitelj je de

Villefort. Benedito dobiva upute od grofa Monte Crista. Tijekom čitave

parnice ne želi reći svoje ime. Na kraju priznaje da je njegov otac iznajmio

1871. g. kuću u Autenili gdje je boravio s nekom djevojkom mjesec dana.

Žena je zatrudnjela i ubrzo nakon poroda umrla. Njegov otac je neželjeno

dijete zakopao u vrtu, no to je vidjela jedna sluškinja koja je spasila

dijete. Na svim dokumentima nalazio se potpis de Villeforta – njegova oca.



U Dantesovim novinama izašao je članak o Mondegu u kojemu piše sva

istina o Ali-paši. Pročitavši to Alberto izaziva grofa Monte Crista na dvoboj.

Prije dvoboja Dantes priznaje Mercedes čitavu istinu, a ona sve kaže

Albertu. U dvoboju nitko ne želi pucati, a Alberto se ispriča Dantesu.



Mondego je osuđen da je tijekom grčkog rata kao francuski izaslanik na

dvoru Ali-paše izdao Ali-pašu Turcima. Ali-paša mu je povjerio kćer i ženu,

za koje Mondego tvrdi da ih je neprijatelj zaklao. U sudnicu kao svjedok

ulazi kći Ali-paše, a Mondego ostaje zaprepašten kada shvati da je ona

živa. Istina dolazi navidjelo i otkriva drugu stranu poznatog generala.

Mondego je ubio Ali-pašu, a njegovu kćer i ženu prodao u roblje.



Dolazi grof Monte Cristo i otkriva svoj pravi identitet. Mondego se ne želi

tako lako predati i izaziva Edmunda na dvoboj. Edmund pobjeđuje, ali ga

ne želi ubiti, nego želi da pati u tamnici kao on. Ne želeći to prihvatiti

očajan Mondego se ubija. Mercedes odlazi u Marseille kako bi otputovala k

svome sinu u Afriku. Ne želi Edmunda pokraj sebe, jer je ta ljubav već

odavno nestala. Mercedes je razočarana i očajna, jer je Edmund uništio

budućnost njena sina. Alberto je otišao u vojsku da plati očeve grijehe.

Edmund i Heidi, kći Ali-paše, odlazi na otok Monte Cristo. Izjavljuju si

međusobno ljubav i odlaze u Ameriku.



Analiza likova:

Edmund Dantes

Edmund Dantes je bio časnik na brodu Faraon. Nakon kapetanove smrti

preuzeo je njegovu funkciju. Mnogi su mu na tom zamjerali smatrajući da

je to učinio iz osobnih interesa. No, Dantes nije bio takav čovjek i on je

najvjerojatnije to učinio zato jer je smatrao da je to njegova dužnost.

Dantes je znao što želi postići u životu. Svu svoju pažnju posvetio je

svojoj zaručnici, ocu i poslu. Bio je vrlo pošten čovjek, uvijek spreman da

pomogne prijatelju u nevolji. Svoju sreću nikada nije krio pred drugima i

mnogi su mu na tom zavidjeli, a on je zapravo htio svoju sreću podijeliti

sa drugima. Nakon što je odveden u zatvor osjeća se vrlo razočarano i

povrijeđeno. Ne može shvatiti kakvu je to kobnu grešku napravio da je

morao ići u zatvor. On je oduvijek bio pošten, dobar čovjek i svakako nije

zaslužio takvu kaznu i takvu zlu sudbinu. Njegove misli uvijek su vezane

za prelijepu Mercedes i na njihov zajednički život koji je izgubljen u

nepovrat. Očajan je, želi umrijeti, jer sve lijepo u njegovom životu, sav

njegov rad i uloženi trud, sve je uništeno. Najviše ga boli činjenica da je

bespomoćan i da se više ne može boriti protiv nepravde, jer nepravda nas

okružuje, ona je svuda oko nas. Bio je neiskusan da bi sam mogao doći do

razumnog odgovora. Kada uz pomoć abbe Farija otkriva istinu, on postaje

drugi čovjek. Sve na što može misliti je velika želja za osvetom sa kojom

se dobri svećenik ne može složiti. Dantes postaje okrutan, zaokupljen je

osvetom, a mržnja ga je potpuno preuzela u svoje ruke. Stekao je mnogo

znanja zahvaljujući dobrom svećeniku i sada je dovoljno iskusan da učini

ono što ga proganja kroz čitav život, da vrati sve što mu je oduzeto. Život

mu je pokazao da zna biti vrlo nepravedan i nepošten i da najpravedniji

ljudi gotovo uvijek loše završavaju. Nije se mogao pomiriti sa tim, nije

mogao, a zapravo i nije želio shvatiti da je sav njegov trud u njegovoj

mladosti otišao u nepovrat. Mislio je da će osvetom vratiti sebe, no nije

znao da mora postati novi čovjek sa novim stavovima i razmišljanjima o

životu, jer je onaj stari Edmund Dantes već odavno nestao. Kada saznaje

da mu je otac umro od gladi želja za osvetom mu je dodatno narasla.

Noćima ga muče strašne noćne more u kojima vidi svoga izgladnjeloga

oca. Ljubav prema ocu stvorila je preveliku mržnju u njemu, mržnju koju

nitko ne može nadvladati, čak i njegova voljena Mercedes. Sve koji su mu

nanijeli nepravdu želi postepeno uništiti, želi ih vidjeti kako pate, kako

gube sve najdraže što imaju u životu. Želi u njima vidjeti sebe i žele da i

oni sami na svojoj koži osjete kako je to osjećati takvu bol i očaj kakvu on

sada osjeća. Sa smijehom i bijesom na licu uništava jednog po jednog, no

tek tada negdje duboko u duši shvaća da mu uništavanje tuđih života ne

pruža nikakvo zadovoljstvo i to ga dovodi u još veću bol i očaj. Na kraju

umjesto da postane sretan, on shvaća da se zbog osvete promijenio, ne

prepoznaje više onu osobu koja bi svakome pomogla. Bez imalo žalosti

napušta svoju Mercedes, ipak shvaća da osveta zapravo ne donosi nikakvo

zadovoljstvo, već da je u životu mnogo važnije opraštanje. Na kraju svoje

rane liječi uz Heidi, možda jedinu osobu koja ga je mogla razumjeti.

Postaje sasvim druga osoba koja se predstavlja kao grof Monte Cristo koji

nema nikakve sličnosti sa časnikom broda Faraon.

Abba Faria

Abba Faria je svećenik koji veliki dio svoga života provodi u zatvoru, no

ipak nikada nije imao loše misli. Bio je iznimno dobar čovjek. Jedina želja

mu je bila izaći iz zatvora. Ipak, uvelike se razlikovao od drugih

zatvorenika, jer on nije samo čeznuo za slobodom, već je želio pronaći

blago Monte Crista i izgraditi mnoge humanitarne ustanove. Nije imao

svoju obitelj, jer je bio svećenik, no bio je naučen svoju ljubav nesebično

dijeliti. Volio je pomagati bespomoćnima i osjećati se korisnim. Najveće

zadovoljstvo činilo mu je podučavanje drugih. Bio je vrlo učen čovjek i

svoje je znanje želio širiti na druge ljude. Podučavao je matematiku,

jezike, teologiju, filozofiju, povijest i logiku. Bio je i vrlo snalažljiv i

inteligentan čovjek. U svojoj je ćeliji izradio sunčani sat i kalendar, tako da

je uvijek znao koji je datum i koliko je sati. Bio je jedan od rijetkih, a

možda i jedini zatvorenik koji nije izgubio pojam o vremenu tijekom

robije.



Od riblje kosti pravio je igle, dijetlo od željezne spone s okvira kreveta, a

blagdansko meso koristio je loj za izradu svjetiljki. Podučavajući Dantesa

pomogao mu je da otkrije istinu o sebi. Mnogo puta je zažalio zbog toga,

jer je Dantes kasnije postao sasvim drugi čovjek. Nije mu se nimalo

sviđalo toliko mržnje u Dantesovim očima. Često je sebe osuđivao što je

nenamjerno stvorio želju za osvetom u tom čovjeku. Dantes je prije nego

što je otkrio istinu zapravo bio vrlo sličan Fariju, oboje su širili ljubav i

poštenje svijetom. Faria je smatrao da se ljudi nemaju pravo osvećivati,

jer osveta pripada samo Bogu, a ljudska osveta je veliki grijeh. Po tome

niti jedan čovjek ne bi smio uzeti pravo da sudi nekoga ili se osvećuje

nekome.



Mercedes

Mercedes je bila mlada, privlačna djevojka, zaručena za Dantesa. Čitav

smisao svoga života pronašla je u njegovoj ljubavi. Čitavo vrijeme dok je

Dantes plovio, ona ga je nestrpljivo i vjerno čekala. Nakon što ga odvode,

ona osjeća veliku tugu. Napušta grad i godinama pokušava zaboraviti

Dantesa, ali to je bilo uzaludno jer ga nije mogla zaboraviti. Pomirila se sa

svojom sudbinom i nastavila živjeti raskošan život s Mondegom. Takav

život je nikada nije uspio usrećiti. Ona zapravo živi takvim životom za

dobrobit svoga sina. Kada se Dantes vraća, ona razočarano shvaća da je

čovjek kojeg je ona voljela odavno nestao i da se njihova nekadašnja

ljubav nikad više neće moći vratiti. Shvaća da je Dantesu stalo jedino do

osvete i ne pronalazi više ni malo ljubavi u njemu. Nakon što je Dantes

uništio Mondega, ona mu ne želi oprostiti što je njezinom sinu oduzeo oca.

Ljubav Mercedes prema njenom djetetu ipak pobjeđuje ljubav prema

Dantesu.



Fernand Mondego

Fernand Mondego je lik koji nam pokazuje kako ne bi smjeli biti

ljubomorni u životu jer ljubomorom ništa ne postižemo. U njegovim

mislima bilo je mjesta samo za zavist i želju da ima nešto što njemu ne

pripada. Vrlo je pohlepan, a spreman je čak i ubiti zbog svoje pohlepe i

sebičnosti. Nikada nikome ne bi pomogao. Sve čini samo radi svojih

vlastitih interesa.



Dangles i De Villefort

Ova dvojica imaju gotovo identične karakteristike kao Mondego. Sve čine

iz osobnih potreba, kroz život ih vodi pohlepa i sebičnost. Životni cilj im je

novac i želja za slavom, ali ne shvaćaju da se slava ne može steći na taj

način. Možda su tom svojom ohološću i uspjeli u životu, no zaboravili su

da će im sve te njihove pogreške jednom i zasmetati. Nisu marili za to

koliko će nečiji život biti upropašten, jer su presebični da bi iskazivali

osjećaje kao što su ljubav ili sažaljenje nad nekim.



Osnovne misli djela:

1. Ljudski je griješiti, no isto je tako ljudski opraštati i najgore zločine.

2. Čovjek mora shvatiti da na ovom svijetu ne može uspjeti sam. Važno je

    da stvara prijateljstva, ali ne ona lažna, već ona kada se uvijek možeš

    osloniti na svoga prijatelja. Najgora kazna za svakog čovjeka je

    samoća, dok je iskreno prijateljstvo najveći dar koji si čovjek može

    priuštiti.

3. Majčinska ljubav jača je od bilo koje druge ljubavi. U ovom romanu to

    se vidi na primjeru Mercedes koja je za dobrobit svoga djeteta čak i

    napustila čovjeka kojeg je čekala dugo vremena.

4. Ljubomorom se ne postiže ništa. Ljudi moraju surađivati i uopće ne

    misliti o tome da li netko ima nešto više od nas. Uostalom, mi nismo na

    ovom svijetu da bismo sređivali račune sa drugim ljudima. Ako ti netko

    nanese zlo, treba mu uzvratiti dobrim djelom, jer će onda i taj čovjek

    shvatiti da je nešto krivo učinio.

5. Ljudi koji se pošteno probijaju kroz život da bi došli do svoga cilja i

    pritom ne zanemaruju i ne gaze druge možda će kasnije doći do toga

    cilja, ali im se neće moći osporiti da su to stekli vlastitim radom i

    htijenjem, za razliku od onih koji gaze sve pod sobom i dođu također

    do toga cilja, ali tek tada pred njih dolaze problemi i oni shvaćaju da su

    najobičnije kukavice, da moraju priznati poraz i moliti za oproštenje.



Jezik i stil:

Pisac piše opsežno i zadržava se na detaljima, a opsežnosti toga djela

pridodaju brojni epiteti, metafore i poredbe. Tim detaljima želi čitatelja

čim više uvesti u radnju. Često se malo duže zadržava na psihičkoj

karakterizaciji pojedinog lika, a u prvi plan često dovodi osjećaje i misli.



Dojam o djelu:

Djelo mi se sviđa jer ima zanimljivu radnju, a i prepuno je raznih pouka u

određenim životnim situacijama. Nakon što čovjek pročita ovaj roman,

zasigurno će ostati barem malo razmišljati o tome kakve stavove ima

prema drugim ljudima i što sve treba promijeniti u životu. Premda je djelo

nastalo prije dosta vremena, radnje koje se odvijaju u tom djelu gotovo

da se mogu poistovjetiti sa radnjama koje se odvijaju u današnjici.

Ovo djelo je zasigurno vrlo preporučljivo pročitati jer ljudi mnogo

toga ne znaju o životu, a svaka nadopuna toga znanja je vrlo vrijedna.