Glorija prepricana lektira Lektirus

Ranko Marinkovic

Bilješke o piscu:
Ranko Marinković je rođen 1913. godine na Visu. Najistaknutiji je suvremeni hrvatski novelista, romanopisac, dramski autor i esejist. Teme i likovi njegovih djela pripadaju mediteransko-otočkom ili gradskom, građanskom ili malograđanskom svijetu. Djela su mu prožeta crnim humorom, ironijom i tragičnim shvaćanjem svijeta. Najpoznatija njegova djela su: zbirka novela “Ruke”, roman “Kiklop”, drama “Glorija”...



Mjesto i vrijeme radnje:

Radnja se odvija negdje u Dalmaciji, ubrzo nakon drugog svjetskog rata.



Tema:

Neostvariva ljubav između svećenika i redovnice.



Ideja:

Ljudska djela nisu uvijek dobra, iako su učinjena s plemenitim ciljem.



Sadržaj:

1. slika

U maloj župi u Dalmaciji svećenici pokušavaju razbiti monotoniju malog

mjesta i jedan od najmlađih, don Jere, smišlja način na koji bi učvrstio

vjeru naroda. Zamišlja kako bi bilo dobro zamijeniti kip bogorodice sa

živom opaticom koja bi povremeno pomakla oči i tako uvjerila ljude u

postojanje Boga. Ostali svećenici se baš i ne slažu s tom idejom ali ipak

pristaju. Don Jere zamoli predstojnicu obližnjeg samostana da mu pošalje

jednu opaticu, i jednog jutra stiže Magdalena. Prije nje toga jutra u

biskupiju dolazi i čovjek po imenu Rikardo Kozlović alias Floki Fleche. On

priča svećenicima o svom kipu Isusa na raspelu u koji je ugradio

mehanizam koji pokreće Isusovo tijelo, koje izgleda kao da je živo. Želi da

ga svećenici prikažu narodu, ali ga don Jere otjera iz biskupije, jer smatra

takvo djelo oskrvnućem prirodne ljepote, a ne svetom stvari. Nakon toga

Magdalena stiže u biskupiju i don Jere joj povjerava zadatak. Ona mu

priča kako se zaredila i priča o svome ocu i njegovu cirkusu, te na kraju

ispada da je Kozlović Magdalenin otac.



2. slika

Radnja se nastavlja odvijati u crkvi gdje Magdalena sjedi glumeći Madonu.

Njezin otac dolazi u crkvu i prepozna ju, ali ga don Zane odvlači i traži od

njega da što prije predstavi kip biskupu koji je za nj jako zainteresiran.

Kozlović odlazi da uredi kip.





3. slika

Scena predstavlja sakristiju. Magdalena se gleda u ogledalu i divi se samoj

sebi. Don Jere koji već duže vrijeme gaji ljubav prema njoj, a ne želi to

priznati, ulazi i kori ju jer je raspustila više kose nego prije, a to bi ljudi

mogli primjetiti. Ukorava ju i zbog njenog ponašanja, a sve zato što joj ne

može otvoreno pristupiti. Tome odvodi Magdalenu u crkvu, a don Zane

ulazi. Don Jere i don Zane se svađaju, a don Zane mu kaže da se

Magdalena zaljubila u njega. Odlaze odslužiti večernjicu.



4. slika

Radnja se odvija u Katedrali, kasno popodne poslije večernjice. Svi ljudi

su već izašli iz crkve osim Kozlovića i žene koja moli za svoga sina.

Kozlović gleda u Gloriju a ona, svjesna svoga zadatka, ignorira oca. Žena

ju moli da joj spasi sina, a otac ju moli da ga prihvati. Toma za to vrijeme

želi zatvoriti crkvu pa tjera Kozlovića van, ali Kozlović se neda. On tvrdi da

je to Glorija, a Toma ga uvjerava da je to samo kip. Dolazi don Jere i

uvjerava Kozlovića da to nije Glorija nego kip. Kozlović krene prema

vratima, ali zastane i kaže kako je to nekad bila njegova kći, ali ju je sada

izgubio. Uto Glorija zajeca, a don Jere priđe oltaru i u molitvi se ispriča

gospi: “Gospo, sagriješio sam teško, oprosti. To je bilo za tvoju čast i

slavu. Oprosti.” Uto uđe don Zane i ništa ne rekavši prijekorno pogleda

don Jerea.



5. slika

Scena prikazuje sakristiju katedrale. Don Jere sjedi u fotelji, a Magdalena

plače. On ju kori zato što je proplakala pred ocem, a ona se pravda:



”Rođeni se otac previjao preda mnom, a ja sam stajala mirno kao kip!

 Gledala sam kako mi se starac muči, kako vas na koljenima moli za jednu

 moju riječ, a ja sjedim tamo podlo, kao najgora ništarija, bez ijedne suze

 u oku!”



Ona ga pita zašto joj nije dopustio da vidi oca, a on joj priznaje da nije

želio da joj se vrati ljubav za “onim” životom. Ona mu na to priznaje da

ga voli, ali on ipak ne želi potpuno priznati da i on nju voli. Tada ulazi

Tomo noseći novo raspelo. Don Jereu objašnjava da ga je biskup kupio od

Kozlovića. Tad dolazi i žena koja je molila za svoga sina. Toma objašnjava

da joj je sin umro. Don Jere okrivljuje Magdalenu zato što je ženi dala

lažnu nadu, a ona sada želi samo vidjeti svoga oca. Kozlović nato

provaljuje u sakristiju i ona odlazi s njim. Don Jere još dugo ostaje sam i u

napadu bijesa razbije raspelo.



6. slika

Radnja se zbiva u cirkusu. Glorija opet nastupa, kao artistica. U garderobi

priča sa Tonijem, jednim od klauna. Kaže mu kako više ne može moliti,

kako je sve izgubila i kako je ustvari jako zla. Priča mu kako je prije

sedam godina skoro poginula, jer se trapez malo prije njene točke

otrgnuo. Ona ga je primjetila jer je čula glas: ”Pazi! Pazi!”. Toni ju

razuvjerava, a ona kao da nešto predosjeća traži od Tonija da prenese

poruku maestru, da orkestar svira fortissimo. Toni izlazi, a ulazi i Kozlović.

On joj prigovara da se Toni stalno smuca oko nje, a ona ga samo umiri.

Ponavljaju još jednom neke datalje o točki i on odlazi. Dolaze četiri klauna

i zabavljaju je. U završnom dijelu točke netko pokuca na vrata. U sobu

ulazi don Jere, a klauni izlaze. On joj govori kako je biskup umro, kako je

don Zane dobio biskupiju, a na kraju joj priznaje da je “obolio na živcima”

i da je ovdje na liječenju, te je došao kada je vidio plakat. Zatim joj kaže

kako je uništio kip, i kako njoj, zbog njegovih grijeha, prijeti propast. Kaže

joj da će tražiti od njenog oca da ju ne pusti da izvede točku, ali uto u sobu ulazi Kozlović. On ne želi poslušati don Jeru, što zato što mu ne

vjeruje, što zato što je pohlepan za slavom. Glorija otjera don Jeru u

gledalište i krene izvesti točku. Toni moli Kozlovića da zaustavi točku jer je

Glorija rastresena, ali Kozlović ni njega ne posluša. Glorija pada i umire.

Kozlović ni ne plače za njom, već joj samo gladi lice i popravlja joj kosu.

Orkestar zasvira posmrtnu koračnicu, a četiri klauna iznose Gloriju. Don

Jere ostaje sam i zaplače, a zastor se spušta svršavajući tragediju.



Likovi:

    Sestra Magdalena (Glorija Fleche)

    Rikardo Kozlović (Floki Fleche)

    Biskup

    Don Jere

    Don Zane

    Toma

    Majka

    Toni, Bimbo, Bepp i Kock - četiri klauna



Analiza likova:

Glorija je žena sa dva života, ali nije kako sama kaže “bludnica”.

Ona unatoč poznavanju vanjskog svijeta i odbojnosti samostana prihvaća

taj samostanski, strogo vjerski život. Svoju želju da ga napusti uspješno

potiskuje sve dok se svojim čistim srcem ne zaljubi u don Jerea.



Njezina ljubav je čista i iskrena, ali se don Jere ne usuđuje otvoreno

priznati da je voli. On se boji priznati tako nešto, jer nema onu unutrašnju

snagu koju posjeduje Glorija. Umjesto da joj kaže da je voli on je stalno

kori, vječito pronalazi pogreške u njenom ponašanju, izgledu...



Iako se na početku čini da Kozlović bezgranični voli svoju kći, iz zadnje

slike proizlazi da je ta ljubav ljubomora, a njegova silna želja za Glorijom

postoji većinom zato što bez nje cirkus propada.



Don Zane je stariji čovjek, koji je zbog svog životnog iskustva

obično u pravu, ali ipak se on i don Jere vječito svađaju oko ovog

ili onog. On cijeloj radnji daje stanovit balast, jer su njegove radnje

dobro promišljene i razrađene.



Sukobi:

Glavni sukob je ljubav između don Jere i Magdalene, i vjera koja takve

veze zabranjuje. Drugi sukob je između Magdalene i Jagode tj. Glorije,

odnosno sukob vjerskog života i svjetovnog života.



Simboličnost:

Cirkus u ovoj drami ne postoji slučajno, već zato da bi se crkvena “čuda”

mogla prikazati kao cirkusarije.