Andjeo lektira za skolu Lektirus

RANKO MARINKOVIĆ:




Bilješke o piscu:

Ranko Marinković, jedan od najznačajnijih suvremenih hrvatskih

književnika, rođen je 1913. godine na otoku Visu. Filozofski fakultet

završio je u Zagrebu. Svoj književni rad počinje vrlo rano, u godinama

uoči drugoga svjetskog rata, objavljivanjem poezije u časopisima.

Kao dramatičar predstavlja se 1939. g. praizvedbom drame “Albatros”

na sceni Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. U godinama iza

drugog svjetskog rata uvrštava se u red naših istaknutih književnih

stvaralaca pišući pripovijetke, novele, drame, romane, eseje i kritike.

Njegova su djela do danas doživjela brojna izdanja u zemlji i inozemstvu,

drame se i danas izvode na domaćim i svjetskim pozornicama,

a pripovijetke i romani doživjeli su mnoge kazališne, filmske, radio i

televizijske adaptacije i izvođenja.



Popis Marinkovićevih djela prema godinama prvih izdanja:

“Albatros”, drama, 1939.; “Proze”, pripovijetke, 1948.;

“Ni braća ni rođaci”, pripovijest, 1949.; “Oko božje”, pripovijest, 1949.;

“Pod balkonima”, pripovijetke, 1953.; “Ruke”, pripovijetke, 1953.;

“Geste i grimase”, kazališne kritike i eseji, 1951.; “Glorija”, drama, 1955.;

“Poniženje Sokrata”, pripovijetke, 1959.; “Karneval i druge pripovijetke”,

1964.; “Kiklop”, roman, 1966.; “Politeia ili inspektorove spletke”, vodvilj,

1977.; “Zajdenička kupka”, roman, 1980.; “Pustinja”, drama, 1982.;

“Nevesele oči klauna”, zbirka eseja, 1986.; “Never more”, roman, 1993.



Mjesto radnje:

Radnja djela je smještena u Zagreb, u kuću bolesnog majstora Alberta

Kneza, koji umire. S njim žive njegova druga žena Frida te njegov šegrt

Lojz.



Kratki sadržaj:

Majstor Albert je, prije nego što ga je shrvala bolest, isklesao velikog

anđela za svoj grob i želi ga dovršiti. Kako majstor sve više obolijeva,

u njegovoj se glavi rađaju sve mračnije misli. Boji se da Lojz ne dovrši

anđela, počinje o njemu razmišljati kao o čovjeku koji mu priželjkuje

smrt. Njegova nada sve više tone u more mračnih misli. Osjeća se

usamljenim, napuštenim, počinje sumljati da mu žena voli Lojza.

Jedne noći ustaje, skupivši zadnje snage i potvrđuje svoju sumnju.

Nakon toga dovršava skulpturu svoga anđela i umire.



Anđeo je simbol životnog stvaralaštva pojedinca koje on čuva,

i želi ga dovršiti da ono postane trajna vrijednost i simbol njegove muke.