Trska i maslina Basne lektira za skolu

 Pisac Ezop
Trska i maslina se prepirahu o istrajnosti, mirnom držanju i snazi.
Premda je maslina grdila trsku da je slaba i da je lako svaki vjetar
previja ona ne pisne ni rijeci. Kad nakon kratka vremena nastane žestok
vjetar, trska, koja se tresla i savijala vjetrovima, lako se spasi, a maslina,
jer im se opirala, bude iskorijenjena i skršena od sile vjetra.
Tako se maslina osramoti jer se ludo ponosila vlastitom snagom.

Trska i malsina predstavljaju dvije djevojke koje nemaju pametnijeg posla
nego ocjenjivati tudu i precjenjivati vlastitu ljepotu, vjetar je decko koji ih
želi prozreti i uvjeriti se u stvarnu postojanost i ljepotu. Trska je ovaj put
imala više srece, fleksibilna i podatna plesala je s vjetrom i prilagodila se
njegovim vratolomnim hujanjima, dok maslina, cvrsta u korijenu kao i u
stavovima, ostala je malo zatecena. Maslina je lijepa, s time se moramo
složiti, ali iako krasna ne smije biti uobražena i toliko samosvjesna.
Trska je pokorno koristila mogucnost savitljivosti, što joj je dar prirode,
uspjela je iako tanka i slabašna, oduprijeti se naletima vjetra.
Ali trska nije nimalo samouvjerena kao maslina i ne zna se zauzeti za
sebe - maslina pak biva iskorijenjena samo zato jer je korijen zakopala
preduboko u zemlju, samo zato jer je bila isuviše tvrdoglava i ponosna,
pa ni njena "smrt" nije baš pravedena. Isto je kao i kod ljudi - pokorni,
poslušni ljudi, bez previše mogucnosti vlastitog izbora savijaju se
usporedno s nadredenim i nastoje biti što bliži onome koji je veci, jaci,
koji je na vlasti, a tvrdoglavi i samosvjesni filozofi cvrstog karaktera s
razvikanim cinjenicama koje bi im mogle donijeti velike nedace,
samo za inat cvrsto stoje pri svojim zamislima i tako stradaju...

Bilješke o piscu:
Ezop (Aisopos, 6.st. prije Krista), grcki basnopisac, rodom iz Frigije u
Maloj Aziji, vjerojatno robovskog podrijetla. Pod njegovim imenom do
nas je došlo oko 400 basni, od kojih su mnoge vjerojatno dodali kasniji
priredivaci. Vješto se koristeci starim temama i spajajuci ih s oštrim
promatranjem ljudi i prirode, Ezop je stvorio basnu kao književnu vrstu,
davši joj oblik dramski komponirane pricice s ponajcešce tragicnim
završetkom i s poucnom poantom, koja je cesto dodana na koncu i u
obliku posebne poruke. Vecina njegovih basni donosi slike iz životinjskog
svijeta - u cemu je njegov najveci broj nasljedovatelja - ali mnogima su
protagonisti i biljke, predmeti, pojmovi, ljudi pa cak i bogovi.
Život je prikazan realisticki vjerno sa svim nepravdama i bespravljima što
u njemu vladaju i po tome Ezopove basne nose u sebi elemente za ono
doba napredne društvene kritike; njihove poruke sadrže realnu filozofiju
covjeka bogata životnim iskustvom, koji cijeni i istice moralne vrline,
ali je ujedno svjestan da u životu i prirodi vlada pravo jaceg i pametnijeg.
Ezopove basne pisane su u prozi jednostavnim i jasnim stilom,
a posebnu im draž daje fini humor kojim su protkane.