Cavka i sova lektira za skolu Lektirus lektire

Pisac Ezop
CAVKA I SOVA
Bilo je natjecanje u ljepoti i sve su ptice dolazile Zeusu da se podvrgnu
izboru, a Hermes je tumacio njegovu odluku. Prije toga sve one su se
skupljale na rijekama i jezerima i odbacivale loše perje, a bolje cistile.
Buduci da cavka nije imala od prirode nikakve ljepote, skupi kao svoj
ukras ono što je drugima poispadalo. Jedna sova to prozre i oduzme cavci
svoje, a stane nagovarati i ostale da tako ucine. Lišena perja, cavka dode
gola na Zeusovu presudu. Sirota cavka! Mnogi ljudi bi ucinili isto što i ona,
samo bi malo pazili s cijim se perjem kite. Grozno je kititi se tudim
perjem, ali ljudi katkad nemaju drugog izbora! Jer zašto se ružne djevojke
mažu bezbrojnim kremama, odlaze na plasticne operacije, mršave uz
pomoc cajeva...? Zato da bi bile lijepe! One bi i dušu prodale za ljepotu i
uopce im nije stalo do nacina koje koriste da bi preko noci postale
princeze iz bajke. One zapostavljaju sve drugo, misleci kako je ljepota
najvažnija, zanemarujuci moguce posljedice i duhovne vrijednosti...
A osim svega toga, cavka se nije kitila tudim perjem u najužem
smislu rijeci, jer bili su to takoder nedostaci koje se druge ptice odbacile.
Mudra sova koje je ponekad i previše duboko razmišljala malo je postala
ljubomorna na snalažljivost ružne prijateljice koja je bar pred svjetlim
Zeusom željela dokazati da i ona može biti lijepa, pa je sova nagovorila
druge ptice da joj išcupaju perje. Štoviše, ako je pred Zeusa došla gola
znaci da su joj ptice pocupale i njeno vlastito perje.

Povucimo paralelu i uzmimo na primjer Pepeljugu, prašnjavu siroticu u
prnjama. Kad je trebala nabaviti haljinu za bal, miševi su joj uspjeli
donijeti odbacene stvari njezinih bogatih, oholih sestara, i od nekoliko
komada suvišne svile i od par perlica strgane ogrlice, napravili su,
svojim trudom, predivnu haljinu koja je na Pepeljuzi izgledala prekrasno.
No sestre, ljubomorne, kad su vidjele da je sve to ustvari njihovo "smece"
krenule su prema njoj, uzele svaka svoje, ostavile je opet u razderanoj
ružicastoj svili i...

No cavka nema princa, ni dobre vile koja bi se smilovala nad njom.
Ima samo Ezopa koji je njezin postupak protumacio sa posve drugog
stajališta...

Bilješke o piscu:
Ezop (Aisopos, 6.st. prije Krista), grcki basnopisac, rodom iz Frigije u
Maloj Aziji, vjerojatno robovskog podrijetla. Pod njegovim imenom do
nas je došlo oko 400 basni, od kojih su mnoge vjerojatno dodali kasniji
priredivaci. Vješto se koristeci starim temama i spajajuci ih s oštrim
promatranjem ljudi i prirode, Ezop je stvorio basnu kao književnu vrstu,
davši joj oblik dramski komponirane pricice s ponajcešce tragicnim
završetkom i s poucnom poantom, koja je cesto dodana na koncu i u
obliku posebne poruke. Vecina njegovih basni donosi slike iz životinjskog
svijeta - u cemu je njegov najveci broj nasljedovatelja - ali mnogima su
protagonisti i biljke, predmeti, pojmovi, ljudi pa cak i bogovi.
Život je prikazan realisticki vjerno sa svim nepravdama i bespravljima što
u njemu vladaju i po tome Ezopove basne nose u sebi elemente za ono
doba napredne društvene kritike; njihove poruke sadrže realnu filozofiju
covjeka bogata životnim iskustvom, koji cijeni i istice moralne vrline,
ali je ujedno svjestan da u životu i prirodi vlada pravo jaceg i pametnijeg.
Ezopove basne pisane su u prozi jednostavnim i jasnim stilom,
a posebnu im draž daje fini humor kojim su protkane.